Sidin na barskoj stolici jednog Jazz- kafića i gledan na šanku crvenu votku pipi i dvi sviće. Da atmosfera bude upotpunjena iz mojih pluća šiklja dim Marlboro cigarete. I priđe mi jedan lik, ne sićan mu se imena jer pri ulasku u kafić bila sam pijana životom a sjedeći za šankom opijala me čaša, dim i atmosfera. Sjeo on do mene i počeo pričati premda ga ništa nisam upitala. Prića on meni kako je se zaljubljivao, koliku je želju imao da nekoga zavoli ali unatoč želji nikad nije volio... i slušam lika ja dalje ne prekidajući ga. Priđe bliže i kaže:" sve dok nisam upoznao nju! Bila je nešto posebno!" ( a ja već u sebi mislim- svaka je u svakom trenutku posebna ka i kurva.) Nastavi on:" imala je usne koje su se neprekidno smješile, imala je zube koje su blještile i tijelo izvejano pout nebeske boginje. Ali ne samo da je izvana bila kraljica već je i unutar kraljevala ljepotom. Posjedovala je dobrotu na koju su joj anđeli zavidjeli i ljubav koju najveći romantičari voljenima nisu pružit mogli. Mnogi bi rekli- bila je savršena!" No, lik zatim udahne moj dim cigarete i svoj dim jada pa reče:" imala je jednu manu, bila je ljubomorna i teško je pvjerenje u nekoga stjecala. Lakše joj je bilo odreći se nečega do čega joj je stalo nego izborit se za nešto što je htjela tj. možda htjela." Uto lik zašuti, obori pogled i naruči dva stock-a. Ja ga pogledam... i gledam, gledam kako svoju bol guta i osjetim potrbu biti prijatelj tom neznancu kojeg sam tada poznavala cijeli svoj život, pa ga upitam:" jeli te se odrekla?" Njegove sjajne oči od suza rekoše i više od odgovora. Nakon duge mrtve tišine usne njegove prozbore i upitaju me što radim sama u polupraznom lokalu. A ja mu rečem:" nisam sama, prijatelji- alkohol u krvi, dim u plućima i blues u ušima a sada i ti ste smenom!" On se osmjehne i reče:" i tebe je se odrekao, jelda?" Oborim pogled, suze poteknu. Možda ih lik nije vidio (nadam se,vidio bi moju slabost) ali sigurna sam da ih je osjetio. Potapša me po ramenu i kaže:" voljela si ga i još uvijek ga voliš!" A ja nato mu, na barskoj stolici jednog Jazz- kafića gledajući praznu čašu ispijene crvene votke pipi i dvije umorne sviće uz dim Marlboro cigarete, rečem:" možda i jesam...
Post je objavljen 29.10.2005. u 10:36 sati.