Malo dijete. Kolijevka. Neznanje. Želim to osjećati.
Želiš li upijati svijet, hoće li ikad tvoje oči opet buljiti u ispraznost,uobičajenost, želeći ući u životni sistem? Sunčeve zrake su izgubile svoj sjaj za mene. Kamo su nestale? Da mi je još samo jedanput gledati u svoju sjenu...
Normala. Moja šutnja nije čudna. Tvoj jezik nije kriv, ti vladaš njime. On za mene nije debil, ona je seljačina u samo tvojim očima. Svaka tvoja želja za isticanjem među gomilom ljudi polako izbljeduje i tvoje forsiranje ne vodi ničemu. Mene nitko ne razumije...zašto?
Post je objavljen 27.10.2005. u 12:33 sati.