Pregled posta

Adresa bloga: https://blog.dnevnik.hr/tinnaa

Marketing

...Kako je beskrajno lijepo voljeti tebe!...


Slušam cvrčke...
Čujem glazbu,
negdje daleko!

Zatvorim oči i...
vidim tebe!

Neću sama slušati cvrčke,
ne zanima me glazba,
na nebu ne vidim ništa!!

Želim da budemo zajedno,
da gledamo u zvijezde
i da se držimo za ruke!

*
Poklonit ću ti pjesmu...
najljepšu...
najnježniju...
Samo za tebe!

Pjesmu,
koja će prodrijeti do tvog srca,
kao što blagi pogled
tvojih toplih, toplih očiju,
prodire do mog.

Moja će ti pjesma reći...
znaj
da volim te!

*

Željela bih da mogu
svoju ruku ugrijati u tvojoj…
baš sada!

Svoj pogled utopiti u tvome...
i u njemu dokučiti ljubav.

Ljubav koja postoji za mene,
ljubav koja živi za mene,
ljubav koja je, zapravo,
samo jedan dio vječnosti.

Ljubav... koja sa mojom
ljubavi prema tebi,
čini vječnost!

*
Kako je beskrajno lijepo
voljeti tebe.
Voljeti te i znati da sam voljena.
Voljena toliko,
koliko mogu zamisliti.

*
Mili, divno je to što znam
da uvijek mogu naći utočište
u tvojim mislima.

A, znaš li gdje je tvoj dom?
Znaš li gdje ima
mnogo, mnogo mjesta za tebe?

*
Kad si daleko,
postajem tužna.

Mogla bih leći
i osjećati kako iz mene
istječe život.

Čemu život u mojoj ruci
ako ne može prijeći u tvoju.

Da si ovdje,
tvoja ruka bi mi taj život vratila.
Obogaćen!
Obogaćen tvojim životom.

A ovaj papir je možda način
da se sačuva jedna kap
tog života.

*

Osjećaji su nekada toliko jaki
da se pitam kako mi samo uspjeva
tako dugo biti bez tebe.

Nekada se pitam
da li je to normalno,
da li ću moći
tako živjeti?

A što, ako se dogodi
da te moja ljubav
počne sputavati
i gušiti?

*

Možda ćeš mi
jednoga dana reći,
ili ću osjetiti...
da me više ne voliš.

Kojim bi smjerom tada krenuli
moji osjećaji?
Što bi se dogodilo u meni?
Čime bi se ispunila praznina
koja bi tada nastala?

To su samo pitanja,
to su razmišljanja...
Ali ne,
to se nama neće dogoditi...

DANAS( Nakon dvadeset godina)

IGORE!

Bio si na putu... pet dana. I prije nego si se vratio, ja sam otišla na put... pet dana. Kad sam ja došla, opet si ti otišao... pet dana...
I, petnaesti dan... Tea me pita... mama, ti ne putuješ?
Ne!
I, danas... moj osjećaj je isti kao pred petnaest... dvadeset godina. Ništa od čarolije nije nestalo.
Ni jedna sjena, ni jedna mrlja ne postoji na našoj ljubavi...

VOLIM TE!... JOŠ UVIJEK TE VOLIM KAO PRVOG DANA!...


Post je objavljen 27.10.2005. u 08:56 sati.