Naišao sam na jednu zanimljivu knjigu pod naslovom kao što ga nosi i ovaj tekst, a autor joj je Fernand Lelotte. knjiga postoji u dva sveska, a u predgovoru stoji: I ljudi se neće smiriti dokle god ne shvate zbog čega moraju živjeti i umrijeti. Preda mnom stoji 4. hrv. izdanje iz 1966. godine napravljeno prema 14. izdanju originala. Riječ je o svojevremeno vrlo popularnoj knjizi koja je pokušala i velikim dijelom uspijela odgovoriti na mnoga pitanja, kritike, probleme, nejasnoće i zablude u svezi s kršćanstvom. U knjizi se nalazi mnoštvo citata poznatih osoba ili jednostavno mislioca, filozofa, znanstvenika i drugih iz povijesti što ju čini dodatno zanimljivom. Neka od poglavlja su: Zagonetke života (zašto živimo, čemu trpjeti, ...), Stav ljudi, Ljestvica čudesa prirode, Misija čovjeka, Prirodni zakoni, Povijesni krist, Čovjek prema Bogu, Crkva i ludski razum, ...
Budući da ne znam koji bih dio prepričavao, otvaram knjigu po tri puta po prilici i prepisujem po jedan komentar sa svake od tih stranica. "U traženju istine strašno je to da se ona katkad i nađe." (P. Sertillanges) "Bog nije stvorio čovjeka samotnikom: od početka 'stvorio ih je muško i žensko'. To združenje predstavlja prvi oblik zajedništva osoba. Čovjek je naime po najnutarnjijoj svojoj naravi biće društveno: bez odnosa s drugima ne može ni živjeti ni razvijati svoje osobine." (II. Vatikanski koncil, G. S. 12) "Vjera se, istina, oslanja na dokaze, jer ona jednim dijelom znači razumijevanje istinitoga. Ali ona je slobodan čin naše volje, koja se baca s povjerenjem u ruke Božje kad smo došli do točke gdje znanost više nema što da kaže." (J. Calvet)
Post je objavljen 25.10.2005. u 23:02 sati.