Petak navečer i pakiranje stvari za vikend. Putuje se na stijene. Vikend penjanja. Napokon sam ga bila dočekala. Naravno, prije svega toga još jedan pogled na blog i na čitanje dragih postova :)
Vikend prošao :( bilo je neopisivo. Svuda oko mene stijene, predivne visoke čvrste stijene... predivne boje jeseni... vjetar koji šiba grebene i moje lice... sunce koje me grije dok sakupljam svu snagu za popeti samo još malo... još ovaj detalj... još mrvicu do vrha... još samo malo... i uspijela sam nadmašiti svoja očekivanja... ispenjala sam ukupno 200 m stijena ovaj vikend...
Na putu do kuće još uvijek sam na stijenama i u mislima prolazim pokrete za koje sam mislila da su preteški za mene, ali uspjela sam... puno sam toga napravila za sebe... pomakla sam neke granice... fizički samo na stijeni, ali psihički i puno dalje...
Na istom tom putu do kuće moralo se nadviti i malo oblačića nad moje misli... idem kući, a kuća prazna i hladna... tako je bilo predivno dva dana misliti samo o tome kako pobijediti stijene... i onda sam morala pomisliti na to kako ću sada doći kući u mrak, u tišinu... kako njega nema, a bilo bi lijepo da je recimo bio samnom...
I naravno, upalila sam kompjuter, otišla na blog i čitam meni drage postove... barem tako nisam sama...
Post je objavljen 23.10.2005. u 21:21 sati.