Pregled posta

Adresa bloga: http://blog.dnevnik.hr/zukasworld

Marketing

HVATA ME PANIKA iliti NOSTALGIJA

Sta dugo nisam ovdi nis pisala....
Ziher su svi i zaboravili da sam ja uopce nekad i imala blog...al jebiga sta sad...imam potrebu malo pisat, a sad jel bu to ko cito..nije bitno...
Uglavnom...trenutno se u mom zivotu dogadaju vrlo zanimljive stvari...tj manje zanimljive, vise zacudujuce...nevjerojatne....onak ko u nekoj sapunici...neznam uopce sta bi rekla na sve to...a i bolje da sutim mozda...jel bi mogla krivim ljudima rec krive stvari i onda bi si samo zivot dodatno zakomplicirala...
Ja neznam...kaj vi ljudi radite kad ste zbedirani, kad upadnete u neku depri-fazu, kad ne znate kud bi sa sobom, kad vam nis ne pase, kad imate osjecaj da sve ide BAS ONAK kak nebi trebalo ic, kad bi se najrade sakrili u neku rupu i vise ne izasli van?
Jos me pocinje i panika hvatat, kad se sjetim da sljedece godine idem na faks....jebote sve napustam...sve razred, frendove, starce, ivanic grad....bit ce to jedan veliki preokret u mom zivotu....bit ce to vjerojatno najbolja stvar koja mi se moze dogodit...sansa da pocnem ispocetka i da zaboravim one stvarim kojih se ne zelim sjecat...al ipak se bojim tog novog...sad u zadnje vrijeme znam sjedit u razredu zajebavat se s ekipom i onak si zamisljat...covjece sljedece godine u ovo vrijeme...nebu vise tog razreda, pogledat cu kroz prozor i necu vidjet ivanecko groblje, vidjet cu pulu...
Isto tak ovaj vikend vani sam s ekipom...i mislim si...al nam je bilo dobro ove dvije godine...kak nam je bilo dobro....kad se sam sjetim kaj smo sve dozivjele, kaj smo sve vidle, s kim smo se sve druzile u te dvije godine, kakve smo gluposti radile...kad se sam sjetim da smo po nevremenu (al onom pravom koji trga grane s drveca) prosle pola grada s balonom u ruci, da dodemo do kafica i posudimo flomaster i da mu nacrtamo lice....al jebiga flomaster nije bio vodootporan tak da kad smo stigle natrag u kucu se lice bilo opet izbrisalo...a mi mokre do koze...pa kad smo imale fazu da si svaki put navecer pijane idemo kupit sladoled...i onda se ljuljat na ljuljackama....
Ah.. i sad jos malo i gotovo sve to...krecu nove stvari, dolazi nova ekipa...pocinje novi zivot...
Al najfascinantnije je to kaj se covjek veze za takve sitne stvari...za gluposti u biti...
Da...kak ima ona izreka...samo smo jednom mladi jer nas svijet vise ne bi podnio...


Post je objavljen 23.10.2005. u 10:21 sati.