...Dok je vrijeme prolazilo, nisam znao trebam li ostati na mjestu, progovoriti ili slušati tišinu koja je zvučala tako uzbuđujuće...
...došlo je vrijeme...čudno vrijeme...tražio sam skrovište gdje drže istinu...
Stajala je tamo, podrezanih krila, na izmoru snaga, umirala je govoreći mi istinu...pogledao sam: „Ne trebaš njega“; zadrhtao sam. Proklela me pogledom, krvave ruke oprati nije mogla...
...praznina se tiho ušuljala pod plahte moje postelje podsjećajući me na tu noć, na moju grešku, na moje greške...
... majko ljubavi,
oče živote.
vratite savjest na ovaj svijet...šaput razuma je izgubljen.
Vratite nadu u nestvarno, pripremite me za nešto što ne očekujem...odvedite
me u vrtove gdje ljepota nije potrebna...ne vraćajte me u rijeku patnje,
pošaljite poruku svima koji su pali...vratit će se snovi...novi snovi...
nedostaje mi tihi vrisak, podli smješak...
vratite me kući!
...ulica me pripremala za ovo, stalno padam, nemam koga za ruku primiti, na ništa se osloniti, bježi ljubavi...naći ću te!!
...na uglu vidio sam staricu, rekla je da neću uspjeti...sjećam se toga kao da se dogodilo danas...
...našao sam te ljubavi...osjećaš li me?
Vjetar zapuše, digne lišće, okrećeš se, bojiš se vidjeti me...
gledam te...
Vidim imaš novu ljubav...napokon možeš imati one stvari koje ti ja nisam mogao priuštiti...
ugriz zadovoljstva ostavio je trag na mome vratu...miris krvi prati me...ne mogu te pustiti!!
...u besanim noćima stojim pred tvojim balkonom...
pogledaj kroz prozor: c'est moi!...i dok spavaš, kradem ti naušnice, palim ti svijeću,
stojim iznad tebe, tomu se nisi nadala, zar ne?...
...dim ugašene svijeće krojio je maglu u tvojim snovima, odnio te...zauvijek...
...krvava maramica ostala je u sobi, pokraj njenog kreveta...
Post je objavljen 21.10.2005. u 00:23 sati.