Kako za deklinaciju njemačkih imena vrijede ista pravila kao za engleska i američka, preskačemo ih i prelazimo na Talijane, Francuze, Španjolce...
Najprije, romanska imena koja izgovorno završavaju na [ka] - Petrarca, Bianca, Salamanca, Benfica, Mallorca - u sklonidbi i posvojnom pridjevu imaju k, a ne c: Petrarca, Petrarke, Petrarki, Petrarku, Petrarca, Petrarki, Petrarkom - Petrarkin.
Drugo, vlastita imena koja završavaju na nenaglašeno a ili o mijenjaju se kao naša: Bilbao, Bilbaa, Bilbau... Ali ako je to o naglašeno, ostaje u promjeni i u tvorbi pridjeva: Hugo, Hugoa, Hugoov; Rousseau, Rousseaua, Rousseauov...
Isti je slučaj s onima koja završavaju muklim e; iako se ono ne čita, ostaje u deklinaciji: Pierre, Pierrea, Pierreov...
Treće, kada je i u samoglasničkom skupu samo pravopisni znak, ne umeće se j: Boccaccio, Boccaccia, Boccacciu... Takvo je izostavljanje, u raznim inačicama, osobito vidljivo kod mađarskih imena, koja doduše pripadaju drugom jezičnom sustavu, ali navest ću ih, sustavnosti radi: Kalay [kalaj], Kalaya, Kalayu; Nagy [nađ], Nagya, Nagyu...
Četvrto, francuska vlastita imena ženskoga roda koja završavaju na muklo e, za razliku od muškoga, mijenjaju se i tvore posvojni pridjev bez toga glasa u deklinaciji: Champagne, Champagne, Champagni - Champagnin; Lausanne, Lausanne, Lausanni - Lausannin; Sorbonne, Sorbonne, Sorbonni - Sorbonnin... Zamislite, znači, da su posrijedi naša imena koja završavaju na a, i tako ih sklanjajte.
Peto, u vlastitih imena koja završavaju na i ili y između osnove i nastavka umeće se j: Leopardi, Leopardija, Leopardiju - Leopardijev; Vigny, Vignyja, Vignyju - Vignyjev. Ali ako se i, y čitaju kao j, taj nam umetak nije potreban: Nestroy, Nestroya - Nestroyev.
I šesto, ženska imena s nultim nastavkom poput Carmen, Nives i Manon ne mijenjaju se.
Post je objavljen 20.10.2005. u 10:07 sati.