O, čobanice moja, dlakavih noga,
runjava pazuha i brkova crnih,
tako ti tvojega mozga malenoga,
svoje razroke oči na mene svrni!
Zagrli me rukam kojim beton miješaš,
daj da grlim noge kojim kupus gaziš,
ne znam jesi l' ljepša kamen kada klesaš,
gnoj kad razbacuješ il ovce kad paziš.
U strastven osmijeh ti djevojko razvuci
usne iza kojih pola zuba nema
i svježi me dahom što kapulom vonja...
Uza me budi i k sebi me privuci
i voli me snagom tijela ti golema,
snagom kojom rušiš i bika i konja!
Post je objavljen 19.10.2005. u 16:09 sati.