Pregled posta

Adresa bloga: https://blog.dnevnik.hr/rant

Marketing

Reklame, reklame

Jeste li se ikad pitali tko u Hrvatskoj umeće reklame u emisije na TV-u? Mene to strašno zanima, 'cause they SUCK. Prvo sam mislila da će ubacivanje reklama na Novoj i RTL-u biti bolje nego na HTV-u, no ponekad mi se čini da to uopće nije stvar nedostatka vremena, znanja ili vještine, ni premalene plaće, niti ičega osim hrvatskog mentaliteta. Sve je petparački napravljeno. Kao da se nikom ne da radit njihov posao.

Volim gledati TV, i jedna sam od onih koji gledaju planski. Znam kad je ono što me zanima na programu. Također, reklame me ne smetaju. Odnosno, ne smetaju me kao ideja i kao realnost koja se provodi na stranim televizijskim programima. Jer tamo su blokovi reklama uvijek jednako dugački, ovisno o terminu emitiranja, i idu u određenim razmacima. Takvom tempu prilagodile su se i mnoge serije, čak i crtići. U narativnom smislu, serije računaju na prekid do kojeg će doći zbog reklamnog bloka, pa strukturiraju radnju accordingly.

Često će tako prekid bit iskorišten za cliffhanger, da vas malo zakači, a zadnjih par sekundi scene će vam pristojno ponovit nakon reklamnog bloka, da vas ponovo ufuraju, u slučaju da niste, kao ja, otišli na toalet, po šalicu čaja, zderat se na dečka, posložit veš ili pogladit mačka. U mom svijetu, iako sam svjesna da je to tehnika kojom me se pokušava zadržati da ne prebacim na neki drugi program, to je pažnja izražena meni, vjernom gledatelju neke serije, od strane tvoraca iste koji su vrlo svjesni da će im show biti prekinut reklamom i pokušavaju mi to nadoknaditi jer to ne mogu spriječiti. I taj moj svijet bi bio zbilja lijep kad bi na svim hrvatskim televizijama ljudi, koji te reklame ubacuju u serije, iste uistinu ubacivali na zato očito predviđena mjesta.

Ali ne, zašto? Mogu prekinuti pola minute ranije, ubacit 20 minuta reklame, i onda pustit praktički dvije iste scene zaredom, ponekad s rupom koja se sastoji od zatamnjenog ekrana na sekudnu-dvije (Angel comes to mind), a ponekad s introm samog showa (Johnny Bravo je primjer). To je tisuću puta veća frustracija od gledanja iste reklame po peti put u sat vremena. Jer reklami se mogu osvetit tako da njen proizvod ama baš nikad ne kupim. A seriju želim gledat.


Post je objavljen 17.10.2005. u 13:50 sati.