prema dobrom starom mazohističkom običaju, povodom svog rođendana sredinom 10 mjeseca (precizno 14.10) počinjem zbrajati i oduzimati i onda ponovo počnem pisati dnevnike, blogove, snimati kompilacijske kasete, preslagivati kutije sa prastarim kino kartama i čitati 'ljubavna' pisma iz 4 razreda osnovne (eh, da..bila sam nekada i ja materijal za ljubavna pisma ;)...i nekako sam uvijek na dva koraka napred, tri nazad, jedan napred, pola nazad, plus - minus nula...čini mi se da je jedina konstanta sve veća zbunjenost i izgubljenost (moguće čak i u prijevodu)...no, valjda to ne bih bila ja da sam pronađena...čini mi se da sam paradoksalno samo u pubrtetu znala tko sam, što sam i kamo idem...od tada sam se putem malo pogubila...ali i gubljenje valjda ima svojih čari...samo ih još moram otkriti...
p.s. naravno uz činjenicu rođendana i svih ti kuc-kuc-tko-sam-kamo-idem-pitanja presudna činjenica ponovnog pisanja je i ta da sam doma, ne radim i pišem diplomski, a svi vi koji ste pisali i napisali diplomski (a čini mi se da su to svi osim mene) znaju kako to čovjeku daje puuuunoooo vremena za svakojake bedastoće...ukljucujući online trkeljanje o pronađeno-izgubljeno šalteru...
Post je objavljen 13.10.2005. u 00:10 sati.