U nekoj zemlji na Istoku zivjele dvije prekrasne sestre.
Prvom se ozeni kralj, a drugom trgovac. Nakon nekog vremena, sestra koja se bijase udala za kralja pocela je slabiti, venuti i sve vise se zalostiti. Sestra koja je zivjela s trgovcem pored kraljevskog dvora, bivala je svakim danom sve ljepsom. Sultan pozove trgovca u svoj dvor i upita gas: «Kako u tome uspijevas?»
«Jednostavno: hranim je jezikom.»
Sultan tada zapovijedi da se nabavi mnogo raznih jezika: devinih, ovcjih, kanarincevih i da se pripremaju njegovoj zani za jelo. Ali sve bijase uzalud, kraljica je bila sve mrsavija i tuznija.
Kralj se rasrdi i odluci naciniti zamjenu. Kraljicu posalje trgovcu, a sebi uze za zenu njezinu sestru. U dvoru je, medutim, trgovceva zena, sada kraljica, ubrzo oslabila, a njezina sestra u trgovcevoj kuci zakratko ponovno postala vesela ljepotica.
U cemu bijase tajna? Trgovac je svake veceri razgovarao sa svojom zenom, jedno su drugome pripovijedali price i zajedno pjevali.
Mislim da bismo svi trebali shvatiti da ljubav pocinje od obitelji. Svakoga dana postajemo svjesniji cinjenice da nevolje nasega vremena vuku korijene iz obitelji. Nemamo vise vremena pogledati jedni drugima u lice, razmijeniti pozdrave, zajednicki podijeliti trenutke radosti, jos manje biti ono sto nasa djeca ocekuju od nas, ono sto muz ocekuje od zene i sto zena ocekuje od muza. Tako iz dana u dan sve manje pripadamo svojim obiteljima, a nasi zajednicki susreti sve su rijedi.
Osobno sam to dozivjela. Nedavno nas je posjetila poveca grupa profesora iz Sjedinjenih Americkih Drzava.
Reki su mi: «Mozete li nam reci stogod sto bi nama bilo korisno?»
Rekla sam im: «Smijesite se jedni drugima.»
Mislim da sam pritom bila previse ozbiljna. Jedan od njih me je upitao: «Jeste li vi udati?»
«Jesam», odvratila sam. «I ponekad mi je tesko nasmijesiti se Isusu. Zna biti prezahtjevan.»
Mislim da upravo tu zapocinje ljubav: u obitelji.
(Majka Terezija)