U nekoj tvornici se pojavio problem krade. Roba je svakodnevno nestajala, pa je uprava unajmila strucnjaka jedne specijalizirane tvrtke da pretresu svakog zaposlenika kada na kraju radnog vremena napusta tvornicu.
Radnici su vecinom dobrovoljno otvarali torbe i vrecice za uzinu. Istrazitelji bijahu vrijedni i pomno pretrazivahu sve do posljednjega, nekog covjeka niska rasta koji je svakoga dana, na kraju kolone, u tackama izvozio smece. Istrazitelj bi tada jos pola sata pretrazivao smece, razgrtao opuske i plasticne case provjeravajuci da nije pod njima skriveno sto vrijedno. Nikada nista nije pronasao. Jedne veceri istrazitelj, sav ocajan, rece covjeku: «Slusaj, ja znam da nesto krijumcaris. Svakoga dana pretrazujem i najmanju stvarcicu u tackama, a jos nikad nisam nasao nista vrijedno krade. To me izluduje. Reci mi sto krades, obecavam da te necu prijaviti.»
Covjek slegne ramenima i rece: «To je jednostavno, kradem tacke».