Edgar Allan Poe je, priznaje se, veliki pisac, ali malo se zna da je i zanimljiv filozof i da se može podičiti i takvim i sličnim pričama. A takva je i 'Kako postati zvijezda' koju je napisao 1835. godine. Sigurno, ne nedostaje mu niti humora u pisanju, a spominjem ga jer je on, uz Borgesa učinio veliki utjecaj na mene. Evo nekoliko odlomaka da vidite o čemu se radi.
Ja jesam - to jest, bio sam - veliki čovjek; ali nisam ni autor Juniusovih pisama ni Čovjek pod maskom; jer ime mi je, vjerujem, Robert Jones, a rođen sam negdje u gradu Prazna Slama.
Grabljenje nosa objema rukama bijaše mi prvi pothvat u životu. Majka je to primijetila i nazvala me genijem - a otac mi, sa suzama radosnicama u očima, darovao raspravu iz nosologije... kad postadoh punoljetan, otac me jednoga dana pozva u svoju radnu sobu. - Sine moj - reče mi nakon što sjedosmo, što je glavna svrha tvog postojanja? - Proučavanje nosologije, oče moj - odgovorih.
...
- Tvoje se obrazovanje može smatrati završenim... stoga mi se gubi iz kuće, i Bog te blagoslovio!
...
Odlučih slijediti svoj nos. Bezodvlačno ga povukoh jedan-dva puta i smjesta sročih pamflet o nosologiji. Svekolika se Prazna Slama digla na noge.
-Sjajan duh! - reče Tromjesečnik. - Izvrstan fiziolog! - reče Westminster. - Mudar momak! - reče Inozemnik. - Dobar pisc! - reče Edinburgh. - Dubokouman mislilac! - reče Dublin. - Velik čovjek! - reče Bentley. - Božanska duša! - reče Naklapalo. - Jedan od nas! - reče Blackwood.
...
Onaj bijedni mali razvratnik, princ od Walesa, pozvao me na večeru. Svi smo bili zvijezde, i to vrlo rafinirane.
Bijaše ondje neki neoplatonist. Citirao jePorfirija, Jambliha, Plotina, Prokla, Hijerokla, Maksima Tirijskog i Sirijana. Bijaše ondje zagovornik čovjekova usavršavanja. Citirao je Turgota, Pricea, Priestleyja, Condorceta, De Staelovu i Častohlepnog učenika slaba zdravlja. Bijaše ondje neki gospodin Istinitije Protuslovski. On je primijetio da su sve budale filozofi, a svi filozofi budale. Bijaše ondje Esteticije Etikov. Govorio je o vatri, jedinstvu i atomima, dvojnoj i prapostojećoj duši; sklonosti i odbojnosti; primitivnoj inteligeniji i homeomerijama. Bijaše ondje Teologije Teologon. Izlagao je o Euzebiju i Arijanu; herezi i Koncilu u Nici; puseizmu i konsupstancijalizmu; Homousiju i Homojusiju. Bijaše ondja Polpet iz Pudingova Ostrmka. Spominjao je dimljeni jezik na suho; cvjetaču s umakom veloute; teletinu a la sveti Menehold; marinadu a la sveti Florijan i narančin žele en mosaiques. Bijaše ondje Biblije O'Tupan. Dotaknuo se Latoura... Bijaše ondje Veliki Turčin iz Istambula. Nije mogao, a da ne zamišlja anđele kao konje, pijetle i bikove; kako netko u šestom nebu ima sdamdeset tisuća glava i kako Zemlja počiva na nebeskomodroj kravi s nebrojenim zelenim rogovljem. Bijaše ondje Delfinije Poliglot. Otkrio nam je što se zbilo s osamdeset tri izgubljene Eshilove tragedije; s pedeset četiri Izejeve besjede, s tristo devedeset jednim Lizijevim govorom; sa sto osamdeset... Bijah ondje i ja. Govorio sam o sebi; o sebi, o sebi o sebi; o nosologiji, o mojem pamfletu i o sebi. Podigao sam nos i govorio o sebi.
...
(Ima još, ali za to trebate sami posegnuti za knjigom. Nadam se da sam vas uspio na to nagovoriti. (Iz zbirke pripovjedaka 'Anđeo svega čudnog' u nakladi Meandar.)
Post je objavljen 09.10.2005. u 22:40 sati.