Marketing
Upoznali se preko neta...
Neki dan sjedim s dragim i prijateljima na toplom, s tanjurima u rukama punim neceg finog sto on voli kuhati za drage ljude i prijatelje, neka vesela muzika...nekoliko ljudi u stanu jednog nebodera, izolirani od ostatka svijeta i nitko ne zna da postojimo i druzimo se...
Netko tko bi nam se u tom trenutku zelio pridruziti, vjerojatno bi nas tesko nasao, izvana neboder, hrpa betona, ko i svaki drugi...
Vise "privatno" druzenje, "svojstveno godinama", rezultat nekih upoznavanja, ljubavi...
I tako pricaju prijatelji kako je jedan prijatelj nasao djevojku i mi kazemo kako je to lijepo i pitam ih da gdje ju je upoznao, i kazu oni preko neta, preko "Iskrice". Pitam dalje, a gdje ste se vas dvoje upoznali, kazu isto preko Iskrice, pitaju oni nas, a vi?
I mi smo se upoznali preko neta, preko Indexa. I tako se tome nasmijemo, al vise to nije nista neobicno.
Mnogi prijatelji upoznali su se preko neta. Neki dan razgovaram s poznanicom i pitam ju kako je i kaze da je usamljena, a svaki dan je vani. I ja se zamislim i zapravo prisjetim svojih iskustava i osjecaja kad sam izlazila u omiljene kafice, druzila se sa interesantinim ljudima, vrtila se u zacaranim krugovima, narucivala kave i kave i pive i pive da bi eventualno odpocinjala nekakve razgovore s nekakvim potencijalno dragim i pametnim ljudima.
O boravljenju na internetu se govorilo kao o otudjenju i bjezanju od ljudi a takva poznanstva su ljudima bila chudna, da ne kazem "ocajna".
Mozda komunikacija preko neta nije bijeg od sebe nego trazenje ljudi. Svakodnevno sjedimo s ljudima na poslu, u kaficima, pa cak i doma, a da zapravo ne komuniciramo. Mozda su ljudi oko nas samo iluzija, ili virtualna stvarnost...
Post je objavljen 04.10.2005. u 09:03 sati.