Pregled posta

Adresa bloga: http://blog.dnevnik.hr/sepavipripravnik

Marketing

Moja učiteljica

Šefica je jutros nadrkana . Svojom punoljetnom Opel Corsom manevrišući na parkiralištu u 8.15 ujutru sjebala je neki thirtysomething bordo Mercedes, sjebavši sebi i njemu farove i žmigavce. Sve je to krivica Mirsade iz finansija koja joj je prepriječila prolaz. K tomu još, njezina 11-godišnja kćerka telefonira u 9.15, prekida drugu kahvu tog jutra, obznanjujući da za zadaću ima da napiše sastav naslovljen “Moja učiteljica”. Samoprijegornim zalagenjem Šepavog pripravnika, Više stručne saradnice, Šefice i nekolicine stranaka koje su zalutale u kancelariju sastav je zgotovljen do 11.00 i onda uz salve histeričnog smijeha izdiktiran preko telefona.

Moja učiteljica

Moja učiteljica je mlada i lijepa. Ime joj je Muamera Spahić. Kada je prvi put ušla u naš razred učinilo mi se kao da je to djevojčica, ne mnogo starija od nas. Djelovala je uplašeno, njene naočale sa plastičnim okvirima podrhtavale su na malom kupastom nosu.I mi smo također bili uplašeni, jer smo se već bili navikli na našu staru učiteljicu Galibu. Nismo znali šta da očekujemo.

Nastojanje više stručne saradnice da u sastav uđu riječi “pizda joj materina seljačka i nepismena” biva preglasan.

Ponekad smo je znali naljutiti, ali ona nije bila stroga i ubrzo bi nam oprostila. Kada bismo išli na ekskurziju, ona bi uvijek bila uz nas vodeći brigu o bolesnim učenicima.

Bilo je tu još rečenica i malo je nedostajalo da Šepavi pripravnik ubijedi Šeficu da sastav treba završiti sa “Časno je bilo učiti sa Muamerom”.

Dan kada nas je učiteljica Muamera napustila bio je jedan od najtužnijih dana u mom životu. Plakala sam jako, kao i ostatak razreda, znajući da pogled njenih smeđih očiju neću zaboraviti dokle god sam živa.

Ostatak dana smo slušali Riblju Čorbu, ispratili jednu uposlenicu u penziju i diskutovali o astrologiji.


Post je objavljen 02.10.2005. u 15:39 sati.