petak je završio pomalo sjetno. u dvadest i trideset Moje Svjetlo U Tmini provukla je poslijednji put svoju x-icu i odvečerali smo njena studentska prava. od prvog i službeno više ne spavam sa studenticom. tjah! i što se promjenilo? ustvari ništa, samo sam u očima malo-građana malo-seljaka izgubio poneki poen i izmamio sretni osmjeh na licima dežurnih pakosnika. žao mi je, momci, dok ste vi stajali pred tim vratima čekajući da se, nekom božijom rukom, otvore ja sam pokucao i jednostavno ušao (moj grijeh, moj grijeh...). ako vam je ovo neka satisfakcija, nemarim. dižem čašu u zrak za sve Zlobnike ovog Sela zapadno od istočnog.
subota je donjela, peto po redu, gutanje reklama. tjestenina kod Bobana, da se zadovolji forma društvanca kojem je doista stalo "biti viđen", mala šetnja metropolom uz obavezni obilazak znamenitih mjesta – izloga skupih radnji i prolazak crvenim tepihom dvorane Lisinski.
parkiran na šanku u društvu nekih "poznatih faca", bez imalo volje da vidim i budem viđen, propitivao sam ovogodišnju kvalitetu vina i od reklama nisam vidio ni malo "r". u večeri zviždaljki jedina mi je zanimacija bila uzimanje majica iz šarenih korpica koje su nosile maštovito pofarbane gole djevojke. sjetile su me na jednu djevojku, iz nekih prošlih vremena, koja je na večernje izlaske dolazila toliko zažbukana (barbara, hvala na prikladnom izrazu) da sam obavezno sobom nosio kutiju razređivača. negdje pred kraj "kultnog događanja" vino je postalo prošlost. kako ni brkata "poznata faca" od brkatog konobara (koji je do tada bio više nego susretljiv) nije mogla iskamčiti više niti kap božanskog nektara bio sam prisiljen prošetati do parkinga po onu litru zaostalu od zadnjeg domjenka. bio je to više dokaz dobre volje i skupljanje plus poena nego nekakva konkretna pomoć nabrijanim vinopijama. večinu sam prisvojenih majica naposljetku podjelio simpatičnim damama u odjeći s potpisom kako bi im poslužio kao materijalni dokaz da su bile tu, ukoliko ih nije ulovila neka od mnogobrojnih kamera.
očiju uprtih u daljine autoputa društvance je, s jednim glasom protiv (mojim naravno) preskočilo after party u Kineskom paviljonu. žao mi je što sam, ovom njihovom odlukom, obmanuo neke drage ljude.
izvinte ako vas u čitanju ovog posta ometa buka u mojoj glavi...
Post je objavljen 02.10.2005. u 14:18 sati.