Pregled posta

Adresa bloga: http://blog.dnevnik.hr/frishki

Marketing

Kako iskazati nezadovoljstvo?

Ne znam, ali jeste li primjetili, vi koji čitate blogove nas tetkica, da su postovi većinom "down" tematike. Ja koliko stignem, uglavnom naletim na takve. Ne mogu ih usporediti sa blogovima hetero blogera, priznajem, slabo zalazim na njih, ali ispada da smo prilično depresivni, nesretni, nezdavodljni. Je li stvarno tako ili samo iskazujemo svoja mišljenja i osjećaje samo u takvim kriznim situacijama, ne bih znao, ali znam da ću se ovim postom i ja njima pridružiti. Ne volim širiti negativne vibracije i nekome kvariti dan i baš iz tih razloga, kada jesam blue, ja se maknem od ljudi. Povučem se. Pokušam se izlorati od tuđih pogleda, jer stalno mislim da me se tada krivo gleda i nimalo ne shvaća: "Evo ga na. Opet se nešto duri"; "Koji mu je opet kurac?"... Na žalost, takvi su trenutci nekad prilično česti, a ja nisam jedan od onih koji će kad dođe na posao navući osmjeh preko lica i odglumiti svoje do 3 sata samo da bi se ostavio dojam jedne staložene i potpuno zadovoljne osobe. Kada to nisam. A kad trebam glumiti u takvim situacijama, osjećam se najgluplje na svijetu. Što god da kažem, poželim da nisam. A razgovor sa prijateljima? U mojem slučaju, neće puno pomoći, zapravo rijetko kad i bude. Jer, nije stvar u nečemu što mi se prvi puta dogodilo, pa da imam nade u bolje sutra. Kako da te raspoloži nečija riječ, kad već desetak godina tapkaš na mjestu, kad ti se iz pokušaja u pokušaj smanuje volja za upoznavanjem ljudi na meni jedini način, preko idiotskih chatova i profila po specijaliziranim stranicama, kad pogledaš oko sebe i vidiš ljude u vezama, kako izlaze iz jedne i ulaze u drugu, kad se ljubav događa nekome drugome. "Trebao bi biti sretan. Imaš krov nad glavom. Imaš posao. Zdrav si" - te su mi najbolje. Ja jesam lucky po tom pitanju, ali sam zato unhappy. Mrzim kad moram među ljude, odnosno suradnike i prijatelje kad sam takav, jer ispadam nešto sasvim drugo. Ljudi me krivo tumače. Ostavljam loš dojam. A to me onda još i više bedira. Dovraga, kao da sam u nekom začaranom krugu. Milion sam puta rekao "neće me ovo ili ono oneraspoložiti". Čovječe... kojeg li samozavravanja...

Post je objavljen 02.10.2005. u 13:13 sati.