Also known as - "O zečevima, psima, miševima i ljudima"
Imam dvije prijateljice imenom Suzi - jedna je Suzi J. i živi u Zagrebu, a druga je Suzie A. i živi kao incognito celebrity u Cetoni, pitoresknom seocetu na granici Umbrije i Toskane. Ovo je daklem priča o Suzie A. koja zapravo živi na farmi blizu Cetone, što je do neke mjere značajno za priču o krvoproliću.
Daklem, čim su se prije par godina ona + muž + danas 6-godišnje kumče Nikolai doselili na farmu, Suzie je uz mačku JoJo, u nastupu pomračenja uma nabavila i malog crnog zeca imenom Nero Moretti.
Ajde, ok zec, ali nekome od njih troje je uskoro palo na pamet da je Moretti usamljen pa su mu nakon nekog vremena nabavili i prijateljicu imenom Sabbia. Naravno, nije prošlo dugo, a Moretti i Sabbia oplemeniše ovu malu zajednicu bezbrojnim potomstvom koju su roditelji, da Nikolai ne zna, uskoro počeli dijeliti susjedima-seljacima po okolnim imanjima za doručak, ručak i večeru.
Da stvar bude zanimljivija, uskoro je i Nikolai, u cvijetu svoje niježne dobi, shvatio da Moretti najradije ševi vlastitu kći Biancu pa je to dodatno opteretilo Suzin koncept odgoja - kako pomiriti te lude suprotnosti: maleni svileni zec-ljubimac koji prca svoju djevojčicu???
BTW Nije zgorega pripomeuti da su roditelji 100%-tni urbani likovi s predrasudama tipa 'incest je loš', 'jebat ovce nije higijenski', i tako dalje.
Problem je riješila NN lasica koju je u jednu noć počistila zečićnjak - a zbog nekog je neobjašnjivog razloga, gle čuda i nepravde!, poštedila nezajažljivog Morettija.
I tako je Moretti nastavio životariti u osami i nejebici. Povremeno bi ga maltretirala JoJo koja se mučki prikradala njegovom prostranom boksu i odatle ga promatrala zlobnim ledenožutim pogledom.
Onda su ovog proljeća Suzie i Nikolai konačno obradili pesofoba oca Antonia da im dopusti doma dovući prekrasno malo štene sa susjedne farme.
Pa im je došla Mora - slatkiš od majke bokserice i oca nepoznatog crnodlakog junaka. Zamislite crnu boksericu, tako izgleda Mora.
Ona i JoJo su odmah na početku definirale vlastite jurisdikcije i tu konflikta (zasada) nije bilo.
No, nakon par mjeseci sretne obiteljske idile - mama, tata, sin, pas, mačka, zec - stiže mi iz sunčane Toscane SMS.
"Nakon tjedana pažljive obzervacije i planiranja, Mora je uspjela ući u Morettijev box i zavrnuti mu šiju".
Rest in peace, svileni pervertitu!
I sad imamo dramu.
Nikolai plače i tuguje, njegov Moretti je mučki ubijen.
Mora je u qurcu - nije skužila da je crni svileni luzer baš bio tako velika faca i sad ne zna kako povratiti izgubljeno povjerenje.
JoJo je također zabrinuta - psica se izbezobrazila, a to zove na oprez i dodatne mjere felino sigurnosti.
Jučer je bio pogreb. Moretti je sahranjen u vrtu, a Nikolai mu je iskonstruirao maleni zečji križ. Na grobu su poredani veliki kamenovi da Morettija noću ne iskopaju lisice.
Suzie je sad pak na sto muka, jer Niko hoće novog zeca, a to znači da će Mora opet pasti u đavolje iskušenje i što onda?
Uskoro dobijem novi SMS s pitanjem - kojeg ljubimca pas 'ne može' ozlijediti?
"Konja", odgovaram ja.
Tu mi Suzie sasvim ozbiljno kaže da je mališa već izrazio želju - ako ne može zec, onda konj ili divovski gušter.
Suzie razmatra magarca, jer "on barem radi za hranu".
Ja joj kažem da bude oprezna s magarcima, jerbo mi je Matić svojevremeno pričao da kod njega u Zagori svako selo ima ili mušku ili žensku magarad, jerbo bi se u slučaju pomiješanosti po cijele dane jebavali, toliki im je libido. Navodno i ovako, svako malo neki mago pobjegne od kuće i galopom se zaputi u susjedno selo gdje su cure.
Sve su prilike da će Suzie uskoro pod krov primiti divovsku iguanu.
Dobra je vijest, međutoa, da je uz Morettija netragom nestao i susjedin baset Kasper, muka i pokora te male toskanske udoline. Mjesecima i godinama maltretirala ih je ta beštija svojim lajanjem i zavijanjem, posebice kada mu gazdarica ode do Cetone u shopping ili u posjete.
To s Kasperovim lajanjem bijaše toliki bed da ga je gazdarica na nekoliko tjedana odfurala i do neke specijalne pseće škole u okolici Rima, neki ekvivalent pesjeg Guantanamo Bayja, gdje su ga kao trebali preodgojiti, no zalud. Jedne hladne zimske noći, nakon neprestanog lajanja od samo nebo zna koliko sati, zapaljivi je Napolitanac Antonio u zrak ispalio nekoliko hitaca iz svog "raketa" pištolja pa se pas primirio, no zato su im se za pola sata na vrata nacrtali carabinieri i održali im lekciju da se susjedski odnosi ne rješavaju revolverima.
I sad je Kasper misteriozno nestao i Suzie se pita "Who's done it"?
"Antonio"?, sugeriram ja.
"Ne", veli ona. "Podstanarka čiji prozor gleda na Kasperov boks. Iznajmila je sobu na farmi kod susjeda, jerbo njenu kuću opsjedaju duhovi".
*****
Ima i vijest o miševima. Već danima češke novine pišu o mišjoj pošasti u supermarketima Albert (vlasnici Dutcheri).
Privukle ih niske cijene, mudro zaključuje Virtuela.
Post je objavljen 27.09.2005. u 21:59 sati.