Marketing
0.00
Ne znam koliko tko od vas voli popiti (ne mislim tu na vodu, a bome ni na Pago), ali pretpostavljam ipak da ovdje nema nekih alkoholičara. Barem ne teških. 
Osobno, volim ponekad popiti čašu bevande ili bambusa, ali još mi više pašu slatkasta pića poput likera, posebno onaj od višnje. No daleko je to i od količina za pripitost, a kamoli za pijanstvo. Ne kažem da svojevremeno nije tu i tamo bilo i toga, ali nije mi baš puno trebalo, pokoja juice-votka i već sam skoro u križ gledala. Nisam bila kriva što me na prazan želudac brzo hvatalo.
Moram priznati da su mi jasne one ucviljene face vozača koji odlaze van s društvom koje namjerava piti. Drago mi je da je svijest tolika da netko tko vozi ne pije, ali nisu mi jasni ovi drugi, koji zabavu vide samo kroz oblivanje alkoholom. Već sam pisala o tome da mi nije jasno kako nekome krivudavo hodanje, povraćanje i na kraju jutarnji mamurluk može biti zabava. I onda «jadan» vozač prvo tuguje, jer on nije taj koji sve to proživljava, a još k tome mora biti u društvu pijanih prijatelja. Da, zna biti strašno naporno kad ste jedini trijezni u društvu. A svi oko vas se čudno krevelje.
Posebna priča je kontanje. Kod žena je mislim malo manja pojavnost «alkoholiziranog» kontanja, jer mi to vjerujem ipak radimo češće svjesno i trijezno (ne računam one toliko nalivene koje ne znaju za sebe, što se pak može opravdati jedino u slučaju bubuljičavih srednjoškolki koje naprave eksperiment i više ga ne ponove ). Osim toga, žena navodno i ne treba poduzimati ništa, nego samo čekati. Od muškaraca se «očekuje» da naprave neke korake, a mnogi, stvarno mnogi, kao da su prikovani za šank ili stolicu, ili im je pak na ustima flaster, ako ne popiju barem malo. Meni osobno puno je draže vidjeti kako se netko trijezan zbunio i rekao nešto simpatično, nego da pijan brljezga bez da zna što, ili da je se drugi dan uopće ne sjeća.
No, htjela ponekad popiti koju kapljicu ili ne, nemam nikakvih dvojbi kada su u pitanju vožnja i alkohol. Jer potpuno podržavam ovaj sada i ne više tako nov zakon. Sjećam se jedne nebulozne izjave našeg premijera kada je taj zakon tek došao na snagu. U vrijeme kada je bio prilično napadan radi toga, provalio je nešto ovako - ako se zakon pokaže dobar i učinkovit, možda malo i korigiraju te promile. Mislim, koliko netko mora ne misliti glavom da bi izvalio tako nešto? Nije li logično da ako se zakon pokaže dobrim, on baš takav nepromjenjen ostane na snazi? Srećom, izgleda da su savjetnici intervenirali. Ajde da bar nekoga plaćamo, jer radi svoj posao. Tako da je zakon na snazi, a nadam se da će i ostati, jer statistike su ipak na njegovoj strani.
Mišljenja sam da se čovjek jako dobro može zabaviti bez da popije kap alkohola. Također sam mišljenja da proizvođači vina, restorani, kafići i vinarije neće propasti radi toga što vozači ne piju. Proizvođač vina uvijek će prodati dobro vino, ako je riječ o razumnoj cijeni, a restorani i kafići jako su fleksibilni. Ne znam jeste li primjetili da za 20 kuna teško da negdje možete dobiti dva ledena čaja. Sve je negdje oko 12 kuna, što bi se reklo - prilagodljivost.
Opravdavam ovaj zakon potpuno, jer i da je spasio život jednog jedinog čovjeka, isplatio se. A vjerujem da je spasio i ne samo jedan život. Nije valjda da netko ima nešto protiv toga?
Post je objavljen 27.09.2005. u 23:09 sati.