Upravo nevjerojatno zvuči činjenica da apsolutno svi hvale knjigu Mime Simić. Ne zvuči kao da smo izgubili dobar ukus, već samu moć promišljanja. My italics: "Mima Simić (1976. - 2003.) – okultna hrvatska spisateljica opskurnog izričaja, neprohodnog stila i neugodnog seksualnog opredjeljenja. Trag ostavila u brojnim medijima (proza, kritika, glazba, strip, grafiti, psovka), policija joj prisluškivala telefon. Majka Glorije Scott i otac Gospodina Šejmija. Preminula u Zagrebu nakon duge i bolne apsolventure." piše u biografiji jednog Zarezovog teksta. "Opskurni izričaj i neprohodni stil" nisu riječi kojima bih ja spisateljski trud Mime opisala, no govore mi da je i autor gore citiranog primijetio da je štivo - nečitko. hmmm, možda bih i ja bila postala (o)kultna spisateljica samo da sam se sjetila svoje srednjoškolske baljezgarije dijeliti uvezane zelenim štapom svim ljudima koje znam s geslom "šalji dalje". Rukopis Glorije Scott i ja sam čitala prije desetak godina, dobivši ga prijateljičine prijateljice. Srećom, ja sam o njemu imala isto mišljenje kao i danas, pa tako s ponosom mogu reći da nisam sudjelovala u tome da takvo načičkano štivo postane kultni name-dropping (čitaj: nadrkavanje) za kvazi intelektualce lijepe naše. No, Mima nije samo loša spisateljica, ona je i lezbijka anarhofeminističke orijentacije, što sigurno znači da je, između ostaloga, i oštra jezika. Uistinu, kao da sam čitajući Zarez i slušajući Radio 101 zalutala u neku crnu američku komediju o political correctnessu: svakom tekstu o Gloriji Scott prethodi, a nerijetko i znatno više prostora zauzima, ta Mimina "neugodna seksualna orijetancija". Zbog koje vjerojatno nitko ni ne naziva tu knjigu glupim i nakaznim štivom kojim se kažnjavaju nevini čitatelji, jer to je napisala...lezbijka! (Gasp!). Progutaj i hvali, inače ćemo imat skandal.
Jedini pronicljivi komentar spisateljskih rezultata Mime Simić nalazi su tesktu o zbirci Libido.hr sa Lupiga:
"(...) dok mi se čini da Mima Simić uvrštenje u zbirku svoje priče prije može zahvaliti činjenici što tematizira lezbijsku ljubav nego kvaliteti svoga rukopisa, vjerovatno zbog želje sastavljača zbirke da bude zastupljena i ženska inačica homoseksualnosti. Inače, dotična priča M.Simić, kao i one od Kovača i Ležaje smatram najmanje uspjelima, (...)" No, to je bilo prije uspjeha starijeg brata Romana, koji je Mimi poslužio kao dodatni(?) poticaj za objavljivanje knjige" A možda si je i Petrom S. Mima dobra...mislim da nazirem neke podudarnosti.
Post je objavljen 26.09.2005. u 10:01 sati.