Marketing
Zaštitimo biljke – jedimo životinje!
Evo, ovo stvarno izgleda kao da sam otvorio ciklus pisanja o stvarima koje ne razumijem. Prvo snovi, zatim kultura, a sada zaštita životinja.
Dakle, nije mi cilj poništiti napore ljudi koji se brinu za humanije uvjete uzgajanja (a i ubijanja) životinja. Njih poštujem i cijenim njihove napore.
Isto tako, cijenim one vegetarijance kojima se meso ne sviđa pa ga ni ne jedu
(one ljude koji biljke ne jedu zato jer smatraju da su to naši reinkarnirani preci u ovom tekstu neću spominjati.)
No, nikako ne mogu shvatiti sve one prosvjednike koji se bore za prava životinja, za prestanak jedenja mesa, a koji pri tome kao glavno obrazloženje stavljaju činjenicu da se može lijepo jesti i naći nadomjestke za meso u biljkama i biljnim prerađevinama.
Prvo, to nije potpuno točno. Medicina kaže da se 9 aminokiselina koje dobivamo konzumiranjem mesa ne mogu nikako drugačije dobiti, a one su neophodne da bi se čovjek bavio vrhunskim sportom (djelomično nam je to dokazao i primjer Ž.Mavrovića).
Drugo, nikako ne mogu shvatiti te ljude koji zatiru svijest o tome da su i biljke živa bića, samo zato što one nemaju usta ili neki transparentniji organ pa nam ne mogu dokazati da pate.
No, najnovija istraživanja pokazuju zanimljive stvari. Recimo, kad žirafa dođe na jedno stablo i počne jesti, to se lišće istog trena počinje puniti nekakvim otrovom, koji žirafi ne odgovara i kvari okus. Još k tome, na zagriženim mjestima lista taj otrov isparava, te tako služi kao upozorenje okolnom lišću, koje se odmah počinje puniti istim otrovom i mjenjati boju. Zato žirafa nikad ne ostaje dugo na jednom stablu. Takvih primjera u biljnom svijetu ima još mnogo.
Što nam to govori? Da biljke imaju nekakvu težnju za samoočuvanjem? Rekao bih – možda. No, nikako nisam spreman reći da nije ubojstvo jesti biljke samo zato što još nismo dokazali da one osjećaju bol.
Još kad se prisjetimo pračovjeka, koji se formirao kao svaštojed i kojem smo mi po svemu mnogo slični, onda se moram zapitati zašto ne bih jeo meso? Zar je ubojstvo kad lav napadne antilopu i pojede je? Ili kad jaguar uhvati tapira? Hoćemo li ih informirati da se oni mogu sasvim pristojno najesti i od soje, koja je čak i jeftinija od mesa?
Moje mišljenje je da je po srijedi prirodni zakon, lanac ishrane, kojem smo mi (srećom) na vrhu. Ništa nije samo od sebe, i nitko se ne može zasititi hranom neorganskog porijekla. Ako pak netko jede povrće da ne bi jeo meso, pitanje je ipak koliki „zločin“ čini tisućama biljčica koje nedužno rastu po livadama i šumama, ne želeći biti pojedene.
Vegetarijanstvo = Ubojstvo?!?
Post je objavljen 25.09.2005. u 01:18 sati.