Kako je brzo prošlo ljeto...
Sinoć sam izvadio zimsku robu: debeli džemperi, dugi rukavi, samterice...uf...spremio sam sve majice, havajke i kratke hlaće...šmrc...sve na ormar do sljedećeg ljeta.
A valjda tako treba biti, ne može ljeto vječno trajat.
Ima i jesen svoje prednosti, doduše neznam koje su, ali siguran sam da ih ima. Jesenski mjeseci su rujan, dakle vino je pozitivna strana jeseni, zatim listopad, ne baš tako pozitivna pojava kad drveće mijenja svoje ruho, i studeni kad studi, odnosno kad je hladno, što isto nije nešto pozitivno(prosinac mi nekako totalno ide pod zimu, pa ga ne računam).
Ipak, ima jedna meni draga stvar vezana za jesen. Ja, ljudi moji, obožavam sjedat kraj otvorenog prozora dok pada kiša, ispijat svoj čaj, razmišljat...a zrak, tako nov i svjež, baš utječe na čovjeka...
Jučer popodne oko 5 bilo je sunčano nad parkom Gradac, pa sam mislio poć malo prošetat, ja i pas, kad odjednom, činilo se kao iz vedra neba - kiša! Bilo je stvarno drama vidjet kako kiša pada, a sija sunce, taj kišni oblak je odlučio proplakat baš nad mojom kućom (ah simbolike!)...
Post je objavljen 23.09.2005. u 09:40 sati.