Na svom prekrasnom remek djelu END OF AMNESIA,
koji se pridružuje nizu fantastičnih albuma na,sada već legendarnim,Bučimirovim kompilacijama,
M Ward u dražesnoj i sjetnoj pjesmi Carolina pjevuši:
"...NOW I FEEL LIKE CAROLINA,SPLIT MYSELF IN TWO..."
Ta genijalna metafora savršeno oslikava moja osjećanja,ovih dana.
Zaljubih se,jadan,u curu o kojoj sam već pripovjedao.
Nešto kratko,jer ako bih se raspričao-mogao bih ne prestajati pisati.Toliko je naime-komplikovana.
Još kompleksnija je situacija u kojoj se nalazi(mo).
Nakon usavršavanja u Irskoj,i završenih kurseva za
simultano prevođenje,sa svojom diplomom profesora
engleskog jezika NE MOŽE pronaći posao u Srbiji.
Tačnije,ne želi raditi u -budimo objektivni-selendri iz koje potiče,Velikoj Plani:konkurisala je i dobila posao (profesorice)
ali su joj pojasnili kako bi morala da predaje đacima u par
okolnih sela(Plana je naselje od 60 tisuća stanovnika)...
Gospođica nema u planu da se muči,jer je iskusila taj posao,
radeći kao pomoćni profesor još kao apsolventica...
Htjela bi u veći grad,najbolje Beograd,al nema vezu,
tj mogla bi je imati ali ne želi podati svoje slatko tijelo
bilo kome,osim meni(trenutno):-))
Najradije bi se vratila u Belfast,kaže da bi za nekoliko dana
mogla da se zaposli,u butiku, i zarađuje 800 funti(i to je
iskusila!),umjesto da zarađuje 250 eura i plaća i stan i
račune i SVE!
Ali tada ne bismo bili zajedno.
Srce mi se cijepa,kao Karolina,na dvije pole(nejednake?)...
Bilo bi mi drago da iskoristi šansu-koja se svakom
ne ukazuje-i zaradi neku lovu u ,njoj lično,depresivnoj
i tmurnoj Irskoj,pa da se vrati i pokuša nešto
(ALI ŠTA?)...
Draže bi mi bilo,dakako,da se zaposli ovdje i da se viđamo
makar nekoliko dana u mjesecu,udaljeni desetak sati
vožnje jedno od drugoga...
Kada mi je rekla da je JEDINI razlog što je ostala-moja malenkost,
da je to učinila jer me voli,kao da sam obnevidio pa progledao-
to je vjerovatno nešto najljepše što mi je iko ikada rekao.
Kada bih joj rekao da ide,da li bi to značilo da mi je manje stalo
do nje?
Da li sam ja kriv što u tridesetoj još nisam diplomirao i što radim na lokalnoj televiziji za platu koja kasni po par mjeseci(a pride JOŠ UVIJEK živim sa ćalcima)?Ok,to je bilo suvišno pitanje...
U začaranom smo krugu,i to već DOBRANO opterećuje našu
vezu-ALI ZAR NISU U SLIČNIM GOVNIMA mladi-da,ja sam
mladić u najboljim godinam(la la la la)!-diljem Srbije i Crne Gore,Hrvatske,Bosne i Hercegovine?
Tužan sam,iako ne i nemoćan,znam.
Ali da li je suviše rano za ozbiljne
PLANOVE-od čega bismo živjeli U STVARNOSTI?
Oboje smo pomalo razmaženi i imamo svoje želje i
prohtjeve-ne bi mogli preživljavati,kao neki drugi
mladi parovi...
Mladi lavovi???
Zaljubljeni...
Post je objavljen 23.09.2005. u 02:22 sati.