ljudi, nisam dugo ništa pisala jer nisam znala što da napišem. velike stvari su se događale u meni i još se događaju. u zadnja dva dana se počeo mijenjati cijeli moj svijet koji sam do sada znala i cijeli moj način razmišljanja jer sada znam da mogu. više se ne nadam, već jednostavno znam. pri svakom novom pokušaju da nešto promjenim i dalje osjećam veliki strah i teško nalazim snagu da se ohrabrim, ali sam shvatila da ja to mogu. mogu se nositi sa svime što mi život pruža. znam da ću se i dalje spoticati na kamenje koje si sama bacam na ravan put, ali po prvi put u životu stvarno imam vjere. danas sam uspjela skupiti hrabrosti i pronašla njegovu adresu(upućeni će znati o kome je riječ) i nisam mogla vjerovati koliko je zapravo bilo lako to učiniti. napokon imam hrabrosti. sutra me očekuju moje nove pobjede. jedva čekam. hvala svima na podršci do sada i nadam se da ću ju i dalje dobivati, ali to više nije jedina stvar koja me pokreće. napokon.
imam cijeli svijet na dlanu....
ako vas zanima kako je do toga došlo, jednim osmjehom i jednim rizikom...
Post je objavljen 20.09.2005. u 16:42 sati.