Marketing
intervencije jutra poslje.
rehabilitacija poslije subotnje večeri ( zvane tequilaNajt-pij kolko ti niz grlo teče )... :)
rehabilitejŠn uključuje strogo mirovanje/izležavanje...cucanje iz bočice vode ( ofkors da se pie jana only)
neznam koji mie to sklop u glavi ali sam primjetila da kad god imam drinking Najt na repertoaru i kad god taj drinking događaj mi obilježi večer...umjesto da swe to prespavam do kasna posljepodne i tako dam swom nebogom organizmu da uzme malo predaha i odspava...e pa baš onda se ja nakon nedovoljnih 5sati sna dižem oko circa 10ujutro, još uvijek rukama tražeći oslonac do dnevnog boravka.
a swe to samo zato jer si ja zabrijem da ukoliko se dignem kasno in di afternun da će mislit da spawam upravo zbog onog čega bi i trebala spawat:tequilaNajta.
i tako prie ulaska u dnevni držim kwaku, vatam zraka kao da se spremam na doručkovanje na dah.
podjelim-dobro jutro- staroj koja nešto priča a ja sam previše ubijena svjetlom u kuhinji da smišljam swakakwe vampirske izlike da to svjetlo ne stane.
"ee daj molim te ugasi svjetlo.."
"zašto'"..pametno pitanje stara...
"paaaa...uvijek govoriš da se treba struja štedit"...glup odgovor jana...***
neznam kako ga je ugasila al je. idem do frižidera da obavim ritual koji bi obavljala da je bilo koji drugi normalan dan. vadim mlijeko i točim ga u šalicu. iz te šalice ga točim u lončić da ga ugrijem na šparhetu.
iz tog lončića ga proljevam u sudoper.
"jana!pa koji k... proljevaš mlijeko ?!"
"........(moment inspiracie)...pa sad sam vidla da je rok prošo..."...stjupid stjupid.
"aha...pa daj ga proli onda!"
i tako sam ja škiljeći na jedno oko, opet vatajući zraka prolila u beznađe friško mlijeko koe bi da je moglo
poživjelo još nekoliko tjedana. r.i.p. milk.amen.
i sjela sam na kauč.
i sjedila i pretvarala se da uživam u još jednom nedjeljnom jutro pred televizorom koji je napado moe izrazito osjetljive ušne kanale. i sjedila. i sjedila.
a zapravo sam htjela iskočit korz prozor od muke.
do spomenutog tragičnog događaja skoro da je došlo kada sam morala staroj pomoć kuhat ručak.
stajala sam nad kupusom ko vegetarijanac nad mljevenim mesom.
opet sam se borila s tim kupusom na dah.
"dodaj mi molim te nož"....lijepo predloži mama..
"evooo..iiizvoooliii.."...preserava se kći koja je bila na rubu pameti ala briđet đouns.
"dušo...dala si mi žlicu"...
"..paaa...sha nemožeš kobasicu prepolovit sa žlicom?"...koja inteligencije..ja ko da sam smišljala đejms
bond scenarije.
i tako sam ja glupača išla ko svoju staru uvjeravat u svoju teoriju tako da sam molestirala tu kobasicu dok nisam vidla da nema smisla i zgrabila nož. prie ili poslje svi završe pod nožem.
roočak mie bio smrtonosna misija al jaka sam ja.
počela sam prat suđe al sam fala bogu na vrijeme svatila da sam bocu deterđenta skoro pa zamjenila bocom octa.
obavila sam swe swoje dužnosti koje bi i inačer radila da je normalan radni dan..izvukla se na spiku da sam umorna i bacila se u svoj krevetac dok mi se u glavi i dalje projicirala prostorija ala blu tornado u gardalandu.
i tako je još jedna postizlazna trauma zvana:jutro nakon..prošla po očekivanom.
sada sjedim i maštam o jednoj veeelikooooj šalici kawe i snickersu.
Post je objavljen 18.09.2005. u 20:01 sati.