Čovjek bez znaka je kao čovjek bez novčanika. Nit ga se može identificirat' nit on može dokazat da je to on. Stoga je vrlo važno što prije, možda čak i prije puberteta odabrati svoj ZNAK!
Kako se odlučiti za znak? Ovo pitanje dolazi samo po sebi i prvi je znak ozbiljnog razmišljanja o odabiru vlastitog znaka. To je dobro!
Ova faza, dakle razmišljanje o odabiru znaka može potrajati između sedam dana, sati i dvije godine ovisno o stanju mozga osobe, odnosno veličini oštećenja istog.
Zašto je tako teško izabrati znak? Drugo pitanje koje se nameće prigodom razmišljanja o odabiru znaka. Kako biste zaista odabrali znak koji vam priliči, sliči i odgovara morate preispitati voju nutrinu, pri tom se nemisli na onu organsku , već duhovnu nutrinu.
Kada otkrijete elementarni prapočetak vlastite kreativnosti, bivka , smisla i općenito svoju duhovnu jezgru, negdje u njoj pronaći ćete i na staničnoj , zapravo molekularnoj razini i ZNAK.
Nakon toga morate ga shaviti , prihvatiti i nositi se s njegovim značenjem koje nemora uvijek biti na prvi pogled pozitivnog karaktera, primjerice , znak može reći: "ja sam užasno sebično, nastrano smeće od čovjeka, ali svrha moje ljigave prisutnosti među ostalim smećem mora postojati."
Nakon prihvaćanja znaka kao svog indentifikacijskog koda morate ga izvuči na površinu i staviti na vidljivo mjesto, neki ga stavljaju na čelo, dok ga drugi imaju u očima!
I tek tada počinje vaš dugogodišnji put kojim svaki dan i svaki sat ratificirate ZNAK.
Konačno dolazi i vrijeme kada možete vidjeti je li vaš znak dobar , ili loš znak. Kvaka je u tome što to zapravo možda i nemožete vidjeti, jer teško je znati jeste li vidjeli koliko vam je ljudi došlo na pogreb i koji su među njima iskreno zaplakali zbog vašeg odlaska, akoliko ih je plakalo od sreće. Ukoliko su kršćanske teorije točne, tada ćete ipak vidjeti kakvog je karaktera bio vaš znak, čim osjetite miris sumpora, žar vatre, odnosno miomirisni povjetarac rajskih livada...
Živjeli
Post je objavljen 16.09.2005. u 17:27 sati.