Marketing
(Ne)savršenstvo
S obzirom da je nekima dosta pisanja o blog-susretu, ja neću prestati pisati u tom tonu. Šalim se, neću pisati o tom susretu u vidu oduševljenja, već o nečemu drugome u čemu će mi i ovaj susret moći poslužiti samo za usporedbu.
Bili ste kao i ja dosad na raznim vrstama zabava, u disco-klubovima, možda na partyjima na kojima ja nisam, kućnim zabavama zatvorenijeg tipa, druženjima na otvorenom uz gitaru, a možda se i još čega sjetite.
Ali što je ono što stvarno najviše volite? Ili možda ono što ne volite? Slušam baš Marca Anthonyja i došla mi je ona faza kada mi je neupitno za ocjeniti kakve zabave najviše volim.
Ono najmanje bitno - jelo i piće. Jest da sam izjelica i da tamanim i ne dam nikome da jede kad je u blizini nešto dobro, ali nije mi to uvjet. Naprotiv, možda je bolje nešto manje masno od pizze. 
Nešto lagano za grickanje, možda koji kolačić ako netko voli. Ili palačinke, Poli.
A za piti? E, da, moram priznati da mi nikad nije bilo jasno zašto se neki ljudi moraju obliti da bi se zabavili. Mislim, koja je zabava u povraćanju i mučninama? I ne sjećanju poslije svega što se događalo? Nemam ništa protiv pijenja koje čaše vina, pokoje pive ili nečeg trećeg u malim količinama. Uz uvjet, naravno, da se ne vozi nakon toga. Ali kad je previše, zabava prestaje biti zabava. Da, ovaj se odlomak ne odnosi na ono od neki dan, ali se će se neki možda prisjetiti takvih iz nekih mlađih dana.
Nema ništa bolje od ugodnog društva, uz romantičnu muziku koja meni podrazumijeva dosta Erosa Ramazzottija, Celine Dion, Dido, spomenutog Marca Anthonyja, Georgea Michaela ... , a bome i Olivera, Lukyja ...Zatim ples, a još ako netko zna svirati gitaru ... gotovo savršeno. Jer, uz gitaru se može i pjevati, a pjevati zna biti jaaaaako dobro. Svira li netko ovdje gitaru gitaru? Koliko se sjećam E-storm.
I sve je tada divno i krasno, kad je u tom društvu i Netko koga možeš uloviti za ruku i pogledati – onako. Na onaj jedini način. Isti onaj na koji te oči gledaju tebe. Kada toga nema, zabava može biti odlična, ugodna, prekrasna, ali savršena ne može biti. Jer postoji barem jedan trenutak, u mnoštvu drugih, ugodnih i dobrih, minuta ili možda samo sekunda, kada se uz sve te drage ljude oko sebe osjetiš potpuno sam.
Nismo imali romantičnu zabavu, nije bilo pomno birane romantične muzike, nije bilo ni gitare, ali bilo je dovoljno dobro da su mi mnogi trenuci bili lijepi. I u njima lijepima, meni se dogodila baš ta jedna sekunda.
Post je objavljen 14.09.2005. u 22:04 sati.