Ima li i necega ljepseg od plavozelenog jutra u vrtu? Jutros je rosa blistala poput srebra na svakom listicu i na svakoj travki. Pospana se maglica lijeno protezala i kao da je zadrzavala dan: jos malo me pusti, polako Sunce, polako... Vrapcic je ozednio i pio rosu s ruze... Jedna je zrela kruska pala na travu i to je bio jedini zvuk. Pogledaj, prijatelju, ponekad jutro! Nije vazno jesi li u velegradu pa vidis samo komadic neba ili si u pustinji pa ne razlikujes nebo od zemlje. Samo pogledaj prema gore, duboko udahni i u mislima posalji pozdrav svima, ma gdje se nalazili, zahvali Suncu sto je opet tu s nama i - budi sretan!
Post je objavljen 13.09.2005. u 21:47 sati.