Pregled posta

Adresa bloga: https://blog.dnevnik.hr/maroons

Marketing

Goran Ivanišević (1971.)

...povodom rođendana...
Ivanišević 1990.
Goran Ivanišević rođen je u Splitu 1971.
Postao je profesionalac 1988. kad je osvojio prvi turnir (Frankfurt, u paru s Rudigerom Haasom).
Prvi put se istaknuo u svijetskom tenisu 1990. kad je na Roland Garrosu u prvom kolu savladao Borisa Beckera i došao do četvrtfinala. U paru s Petrom Kordom izgubio je finale parova na istom turniru.
Nekoliko tjedana kasnije Ivanišević je došao do polufinala Wimbledona, gdje se opet suprostavio Beckeru, i nakon jakog otpora izgubio u četiri seta. Tada je Becker najavio Ivaniševića kao budućeg osvajača Wimbledona. Iste godine je osvojio prvi turnir u singlu, Stuttgart, te pomogao ekipi Jugoslavije da osvoji World Team Cup, natjecanje po važnosti odmah iza Davis Cupa.
Ivanišević je postao poznat na Touru kao jak igrač s napadačkom taktikom i izuzetno jakim servisom (nekoliko godina je bio vodeći po broju pogođenih aseva na Touru), igrač koji je mogao pobijediti svakoga kad je bio u formi, ali također poznat i kao vrlo temperamentan igrač, sklon ispadima na terenu.
1991. je ispao u drugom kolu Wimbledona, ali je i tad oko njega bilo zanimljivo, jer je tih dana promovirao svoju domovinu, noseći maramu s hrvatskom zastavom na glavi, ali i nagovarao tadašnju igračicu Top Ten-a Moniku Seleš da se javno izjasni o svojim stavovima, što je ova odbila (Seleš je rođena u Srbiji, ali je etnički Mađarica).
1992. je došao do finala Wimbledona, gdje se susreo s Andreom Agassijem, također nadolazećom zvijezdom, koji je također ciljao na svoj prvi naslov u Grand Slamu. U dramatičnom meču u pet setova Agassi je pobijedio 6-7, 6-4, 6-4, 1-6, 6-4.
Kasnije tog ljeta na Olimpijadi u Barceloni Ivanišević osvaja bronce u singlu i paru(s Prpićem) za Hrvatsku. Godinu je završio s osvojena četiri turnira.
1994. je po drugi put došao do finala Wimbledona gdje se suprostavio branitelju titule Peteu Samprasu. Goran je pružio otpor u prva dva seta, ali u trećem je popustio, meč je dobio Sampras 7-6, 7-6, 6-0. Tad je došao do "career-high" renkinga - bio je drugi iza Samprasa na svjetskoj Top Listi.
1995. je osvojio Grand Slam Cup, pobjedivši Todda Martina u finalu 7-6, 6-3, 6-4.
1996. je bila uspješna godina za Ivaniševića, osvojio je pet turnira, igrao u finalu Grand Slam Cupa (izgubio od Beckera), postigao rekord na Touru od serviranih 1,477 aseva u sezoni, u paru s Ivom Majoli osvojio Hopman Cup za Hrvatsku.
1998. je igrao svoje treće finale u Wimbledonu, opet protiv Samprasa, u pet setova, i izgubio 6-7, 7-6, 6-4, 3-6, 6-2.
Nakon tri izgubljena finala mnogi su se pitali može li se više ispuniti "pretkazanje".
1999. je izgubio finale parova na Roland Garrosu sa Jeffom Tarangom.
Tijekom slijedeće tri godine borio se s ozljedama ramena, a njegovi nastupi postajali su sve rijeđi, naravno i renking mu je padao.
U ljeto 2001. Ivanišević je bio 125. igrač na svijetu, i kao takav nije se mogao izravno kvalificirati na glavni turnir Wimbledona, ali su mu organizatori, zbog prijašnjih dostignuća na turniru, dodijelili wildcard-pozivnicu.
Protiv svih očekivanja, probio se do finala gdje se sastao s Patom Rafterom, prošlogodišnjim finalistom i osvajačem US Opena (bilo je to prvo Ivaniševićevo finale od 1998.). Nakon velike borbe duge punih tri sata Goran je pobjedio sa 6-3, 3-6, 6-3, 2-6, 9-7.
Ivanišević 2001.
Dva mjeseca prije 30-og rođendana Goran je postao osvajač Wimbledona s najnižim renkingom u povijesti i prvi igrač s wildcardom koji je osvojio taj turnir.
Iste godine je osvojio BBC Sports Personality of the Year Overseas Personality Award.
Ovaj trijumf bio je Ivaniševićeva zadnja pobjeda na Touru.
2004. vratio se u Wimbledon, gdje je u trećem kolu izgubio od Lleytona Hewitta. Nakon meča navukao je dres hrvatske nogometne reprezentacije, te tako još jednom dokazao ono što se oduvijek znalo, da je najveći.
Goran Ivanišević je osvojio 31 turnir u karijeri(22 u singlu i 9 u paru).
Za kraj, evo nešto po čemu će vječno ostati upamćen:

"Iman problem što svaki meč igran protiv pet protivnika: glavnog suca, publike, dice, terena i sebe."
"Ne želim ić kod sportskog psihijatra, jer kad završiš, izađeš luđi nego što si uša."
"I dalje lomim rekete, ali sad na pozitivan način."
"Moje kazne? Plaćam više kazni nego što neki momci zarade u karijeri na Touru."
"Baš je zanimljivo, imate tri filma tijekom meča: horor, komediju i dramu. Zabavno je. Uživam. Ako bi ikad moga birati, bija bi opet isti. Samo ja, a sviđa mi se kakav sam."
"Ja sam genije!"

Post je objavljen 13.09.2005. u 09:36 sati.