Hrvatski poduzetnici trebaju,prije svega,spoznati kako postoje bankarski i nebankarski izvori kapitala koji su potrebni za podršku i financiranje svake dobi poduzetništva, počevši od pred-početne (sjemenske), početne, mezzanine i daljnjih kapitalizacijskih dobi, kao i činjenicom da se u početnoj dobi poduzetništva financijskom potporom ističu tzv. Poslovni angjeli, uglavnom fizičke osobe (doktori, odvjetnici,imućniji obrtnici i sl.) koje ulažu u dobi poduzetništava kada nitko drugi neće.
Vanbankarska 'egzotika' financiranja poduzetništva
U slučaju naprednijeg početnog stadija nekog poduzetništva, što ovisi o kvaliteti i konkurentnosti proizvoda ili usluga, nerijetko se putem ovlaštenih službi organizira i sekuratizacija vrijednosnih papira (dionica, obveznica i dr.) Otvorenom javnom ponudom (za svekoliku javnost),odnosno Neposrednom (javnom) ponudom (za ciljanu grupu ulagača).
Financiranje poduzetništva odvija se dvojako: a) putem zaduživanja (kod banaka ili drugih kreditora koje zauzvrat traže kolaterale što može pasivizirati imovinu korisnika kredita i stoga ne odgovara dinamičnom profilu poduzetništva) i b) putem prodaje udjela poduzetništva ulagačima (privatnim osobama, fondovima koji plasiraju rizični kapital i sl.) na ugovorom odredjeni rok i uvjete izlaska ulagača iz investicije.
U razvijenijim primarnim (emitiranje vrijednosnih papira) i sekundarnim (tržišna cijena vrijednosnih papira) tržištima kapitala nego što je to još uvijek primalno hrvatsko, vanbankarskom financiranju poduzetništva trebaju se pridodati i brojni 'egzotični' instrumenti kapitala poput obveznica, tzv. junk dionica (za poduzeća bez tržišnog ratinga), financijskih derivata (prava, opcije i dr.) kojim se financiraju odredjene dobi poduzetništva ili projekata, koje nemaju uvjete za 'klasično' bankarsko financiranje.
Izloženost banaka
Financiranje malog i srednjeg poduzetništva (MSP) u Hrvatskoj svedeno je uglavnom na komercijalne banke, što je iskonska pogrješka. Banke su po vokaciji i funkciji trgovci tudjim novcem, za njih je novac roba,cilj i smisao, prioritet predstavlja sigurnost plasmana novca, dok je istinskim poduzetnicima novac ipak samo sredstvo potrebno za funkcioniranje i razvoj njihova poduzetništva.
Novac nijednom istinskom i društveno korisnom poduzetništvu nije primarni cilj nego predstavlja rezultat poslovnih radnji.
Hrvatski poduzetnik,čija je uloga u domovini još nedovoljno vrjednosno naglašena, trebao bi ostvariti širi dostup nebankarskom financiranju poduzetništva putem tzv. Poduzetničkog (rizičnog) kapitala (venture capital) koji se investira u nove ideje, projekte i nova poduzetništva koja brzo rastu, stručnost osoba i potencijal projekata.
U ovom trenutku, a jačanjem interesa banaka u Hrvatskoj za kvalitetnijom podrškom MSP-u, sukladno skorašnjoj primjeni Basela II (novog standarda upravljanja rizikom), uzdamo se da će i banke prepoznati potrebu za promjenama u sadržajnoj kvaliteti kolaterizacije kredita za poduzetnike.
S druge strane, hrvatski poduzetnici moraju spoznati činjenicu kako banke u koje ljudi deponiraju svoj novac imaju obvezu sigurnosti kreditnog plasmana,a poduzetnici uglavnom spadaju u rizičnu grupu. Banke stoga traže materijalnu 'izloženost' poduzetnika radi povećanja njegove odgovornosti, pa odredjuju kolaterale koji direktno utječu na imovinsko stanje poduzetnika – budućeg korisnika kredita.
U poduzetnički razvijenijim financijskim tržištima od hrvatskog, nadalje, postoje kategorije poput 'osiguranog' i 'neosiguranog' kredita. Potonja metoda uključuje agenciju koja prati stanje na tržištu kapitala i prema poslovnom planu odredjuje mogući optimalan izvor kapitala za poduzetnika-aplikanta u odnosu na relevantnu ponudu u zemlji ili inozemstvu.
Istovremeno,'neosigurani' kredit može biti i kredit koji banka odobrava svom dugogodišnjem solidnom komitentu, te osim tekućeg računa i najavljenih uplata, ne traži dodatne kolaterale ili jamstva.
Izvori financija za poduzetništvo
U Hrvatskoj, kao i u svakoj drugoj zemlji koja ima u odredjenoj mjeri reguliran odnos prema potrebama poduzetništva, postoje jamstvene agencije ili uredi koji odobravaju odobrenim projektima ili poduzetništvima jamstva za dio zatraženog kredita, uz uvjete koji se razlikuju u svakoj zemlji. U Hrvatskoj se tim bavi Hrvatska agencija za malo gospodarstvo (HAMAG), a funkciju bi mogli obavljati i tzv. i Jamstveni fondovi na lokalnoj ili regionalnoj razini.
Za poduzetnika je bitno da, uz pomoć takvog jamstva, te drugim aktivnim kolateralima – ponajviše kvalitetnim poslovnim planom – može ostvariti svoj cilj i dobiti bankovni kredit.
Državne službe na nacionalnoj, regionalnoj i lokalnoj razini diljem svijeta, uz privatne agencije sa sličnom svrhom, pokušavaju pružiti ukupnu podršku poduzetnicima, od informativne, pravne,financijske, izvozne itd.
U svakoj naprednijoj državi poduzetnicima su na raspolaganju i razvojne banke (pr.: Hrvatska banka za obnovu i razvitak) koje nisu klasične komercijalne banke već su pokrenute radi pogodovanja infrastrukturnim radovima, financiranju ili posredovanju financiranja iz istovrsnih medjunarodnih izvora, kao i subvencijama na kamatne postotne bodove i sl. za razvoj i poticanje poduzetništva na nerazvijenim područjima i druge svrhe.
Ministarstva poduzetništva u svakoj su zemlji, pa pa tako i u Hrvatskoj (jednoj od rijetkih zemalja u kojoj ne postoji autonomno ministarstvo MSP) izgradile mrežu agencija, centara, izvora poticajnih i nepovratnih sredstava, savjetnika i dr. s ciljem unaprijedjenja ukupnih uvjeta i okružja (fiskalnih i dr.) kao i rada poduzetništava.
Za kraj ovog kratkog uvoda u abecedu podrške i financiranja poduzetništva ponovimo kako izvori financiranja poduzetništva zavise o dobi i statusu poduzetništva ili projekta, a najzastupljeniji su: komercijalne i poslovne banke, štednja, kreditne kartice, prodaja imovine, konvertibilna dugovanja, poslovni angjeli, špekulativni ulagači, zaposlenici,osigurani i ‘neosigurani’ krediti, investicijske kompanije, sekuratizacija vrijednosnih papira, donacije, poticajna i nepovratna sredstva (potpora) gdje god se isto iznadje za društveno korisno, partnerstva, poduzetnički leasing, subvencije (za pojedine industrije, regije i izvoz), prikladni fondovi (pr: EU fondovi) itd.
Žalosno je što u Hrvatskoj još ne postoje otvoreni ili zatvoreni poduzetnički proaktivni investicijski fondovi koji se fokusiraju na razvoj i kapitalizaciju perspektivnih poduzetničkih investicija u Hrvatskoj, nego isti (dionički fondovi) kupnjom financijskih instrumenata (poput dionica Coca Cole, Siemensa itd.) potiču gospodarstva razvijenih zemalja.
Za poduzetnike koji započinju poduzetništvo s atraktivnom imovinom (proizvodom, uslugom i sl.) preporučuje se i metoda otvorene javne ponude (za svekoliku javnost) kao i zatvorenu ponudu za ciljane potencijalne ulagače.
Post je objavljen 06.09.2005. u 11:26 sati.