Pregled posta

Adresa bloga: https://blog.dnevnik.hr/poduzetnici

Marketing

6 - SVAKI PODUZETNIK MORA ODMAH UTVRDITI CILJEVE I PRIPREMITI PODUZETNIŠTVO


Neovisno o izvoru kapitala svaki poduzetnik, poglavito novi poduzetnik, treba se držati osnovnih pravila :

1. TREBA ODREDITI CILJ: Strategija poduzetništva je nedvosmislena - Bez cilja nema ni puta. Ukoliko poduzetnik na početku nema krajnji, dugoročni i usto kratkoročni cilj, s cijelom grupom ciljeva ‘u hodu’, neka ne riskira svoju, možda i sudbinu svoje obitelji ili prijatelja (jer 'kamatari' su pravilo kod takvih poduzetnika koji lutaju i gube novac ). Cilj je potreban kako bi poduzetnik na odredjeni način i izmjerio svoj uspjeh.

Zvuči nevjerojatno,ali jedno izvješće iz SAD tvrdi da manje od 5 posto ljudi i poduzetnika ikada napiše svoje ciljeve i načine njihova ostvarenja.

Poduzetnici se očito plaše pisanja ciljeva jer ih to na neki način obvezuje u ostvarenju tih ciljeva. Zar nije ugodnije, kao što se dogadja u u hrvatskim kafićima i sličnim mjestima, slušati tisuće ‘genijalaca’ koji bi bi uspjeli da nije bilo 'onako’ ili ‘koji su mogli…’ itd., itd.?
Pravilo je da nijedan od njih, kao i rijetko koji poduzetnik, ima napisane ciljeve. A ciljevi se mogu mijenjati jednom kad su napisani, u suglasju s nastalim okolnostima. Mogu postati više, ali i manje spektakularni. No, napisani ciljevi uvijek moraju postojati. Tek tada poduzetnik može željeti više, jer ukoliko nema napisani cilj, svaki ga put dovodi do cilja.Ili nepostizanja cilja.

2. ROČNOST CILJEVA: Ciljevi su kratkoročni i dugoročni, a treba ih prilagoditi okolnostima. U poslovnim planovima, primjerice jedne komercijalne banke, ciljevi su trogodišnji, odnosno uobičajenije petogodišnji te se na njima temelje financijski planovi, studije itd. Poduzetnik u svom poslovnom planu može imati jednogodišnje, trogodišnje itd. ciljeve, ali prava kreditna partija, odnosno najprikladnije dugoročno financijsko rješenje, nije moguće bez dugoročnog - ponekad i strateškog - cilja. Do cilja vode mali koraci, a svaki poduzetnik treba postaviti mjerila koja odredjuju uspješnost puta prema cilju.

3. 'BENCHMARKING' - PROCJENA USPJEŠNOSTI: U ’industriji procjene uspješnosti’ rabi se i tehnika tzv. benchmarkinga što je postala omiljena fraza današnjih poslovnih ljudi, ali i takva tehnika mjerenja pridonosi uspješnijem razlučivanju o tome kreće li se poduzetnik prema cilju kao što je planirao, a u okviru postojećih uvjeta i okolnosti, odnosno unutar razlika izmjerenih po parametrima benchmarkinga ili pak treba promjene u poslovnoj strategiji.

4. CILJEVI MORAJU BITI DEFINIRANI: Ciljevi moraju biti vrlo odredjeni, definirani, ne pretjerano ’širokopojasni’ (pr: moj će kafić imati više posjetitelja i sl.). Moraju biti ostvarivi, ne smiju ’niski’ i biti prelako ostvarivi, jer to dovodi do tzv. poduzetničke lijenosti. Ciljevi trebaju odgovarati sposobnosti, intelektualnom nadahnuću, spremnosti na žrtvu i vizionarnosti poduzetnika. Upornost je pritom jedna od glavnih vrlina, a druga je neprestano preispitivanje i analiziranje zadatih ciljeva, obzirom da ih poduzetnici u broju slučajeva uvelike prevladaju.

Kako pripremati - poduzetništvo

Kako bi se gorenavedeno ostvarilo, poduzetnik mora odraditi, i to marljivo, zadatak pripreme za poduzetništvo. Navesti ćemo neke od neminovnih ili potrebnih ’tehničkih’ koraka do početka aktivnog rada poduzetništva.
1a) Prije nego što se upusti u poduzetništvo, poduzetnik treba ispravno procijeniti svoje prednosti (proizvoda,usluge, ustroja rada, kontakata itd.) i slabosti. Naravno, na papiru treba imati svoje ciljeve. To je već dobar početak. Poduzetnik potom odredjuje moguće realne izvore financija (bankarski,nebankarski, poticajna sredstva itd.). Ovaj je dio najteži, jer sve je tako blizu, novaca naizgled svugdje, ali ipak ga ima na dostupu vrlo malo, poglavito za nove poduzetnike.
Poduzetnik treba, nadalje, identificirati financijske (komercijalne) i druge rizike svog poduzetništva, uvidjeti gdje postoje mogućnosti probijanja planiranog budžeta, kada se i u kojim okolnostima može javiti problem nekikvidnosti,nesolventnosti itd.
Bez detaljnog izvješća o rizicima poduzetnik može zaboraviti na sve moguće ulagače i banke koji moraju biti obavješteni o rizicima.
Poduzetnik treba realno odrediti početne troškove poduzetništva, s ukupnim troškovima registracije, plaćama zaposlenika, najma ureda ako isti treba iznajmiti, nabavke ili leasinga potrebnih nekretnina, opreme, razvoja proizvoda i usluge, marketinga, poslovnih troškova kontakata s partnerima itd. Uvidom u buduće projicirane troškove odmah se stvori jasnija slika koji se troškovi mogu smanjiti, ukinuti i revidirati.
Potom poduzetnik treba odlučiti koja mu je najpripadnija poslovna lokacija (za ured, proizvodnu halu itd.), a kad je sve to odradio, zna koliko će ga sve to stajati pa se može posvetiti istraživanju tržišta, identificiranju svojih vjerovatnih klijenata (kupaca, mušterija), konkurencije (proučavajući sadržaj,prednosti i slabosti iste) te može prionuti izradi marketinškog plana čija je primarna svrha isticanje prednosti poduzetnikovih proizvoda i usluga u odnosu prema sličnim na nekoj lokaciji ili konkurencije u širem smislu.
2a) Poduzetnik sada ima jasniju ideju o svemu što ga čeka i što će (ili treba) napraviti. Posao (biznis) prestaje biti san, slatke riječi koje mjesecima kolaju u prijateljskim društvima već postaje gorka pilula.
Poduzetnik ponajprije treba odrediti najprikladniji oblik poduzetništva (d.o.o., obrt, k.d.- komanditno društvo, d.d., itd.), izabrati naziv za poduzetništvo, kao i odvjetnika koji će ‘pratiti’ poduzetništvo potrebnom dokumentacijom, ugovorima i stručnim radnjama. Poduzetnik potom pregovara o najmu usluga računovodje, priprema poslovni plan (odredjeni broj poslovnih savjetnika i bankarskih ‘stručnjaka’ rade ove planove po istom obrascu, mijenjaju samo nazive, neka slova i brojke i tragično je da neki od takvih planova prodju u bankama, a neki superkvalitetni ne prodju, nap.p.), raspituje se o izvorima financijskih rješenja (najčešće bankarski kredit) te za mogućnost dobivanja jamstva, agenta osiguranja (životno, poslovno, nekretnine, pokretnina, opreme itd.), otvara poslovni račun...
3a) Nakon aktiviranja poduzetništva i stjecanja prvog kapitala (ugovori, prava itd.), poduzetnik će vjerojatno u svojoj (tzv. poslovnoj) banci otvoriti kreditnu karticu za pravne osobe, uzeti odredjenu potrebnu opremu na leasing, nabaviti namještaj i uredsku opremu, ispuniti potrebnu dokumentaciju za Poreznu upravu, pridružiti se prikladnim organizacijama (pr: HGK, Udruga ugostitelja itd.)…
Dakle, u dobi pripreme za poduzetništvo obavlja se što više radnji prije nego što se poduzetništvo registrira, obzirom da su troškovi pripreme kudikamo jeftiniji dok registrirano poduzetništvo ne postoji. Kvalitetna priprema jedna je od tajni uspješnih poduzetništava. To se nikad ne smije zaboraviti.
Bez temeljite pripreme svaki će budući poduzetnik ostati nesudjeni ili postati propali poduzetnik (osim ako ga ne prati sreća ravna jackpotu ili kriminalne radnje nadležnih lokalnih ili državnih službi kao,primjerice, kod podizanja tri kata ogromne zgrade u centru grada bez gradjevinske dozvole-Split, Lazarica,nap.p.). Stoga se svi poduzetnici – sanjari i njima slični trebaju koncetrirati na pripremu poduzetništva (ustroja rada) kvalitetan i komercijalno dokaziv (u bližem okružju, regiji, državi, svijetu) proizvod ili uslugu, sa svim posebnostima koje ga čine jedinstvenim i cjenovno prihvatljivim, te organizaciju pripreme, izrade i razvoja (navedenog proizvoda ili usluge), izračune, dokaze ili projekcije izvedivosti i isplativosti (feasibility), popis prodajnih kanala, specifičnih marketinških taktika i sl.


Post je objavljen 06.09.2005. u 11:16 sati.