Pregled posta

Adresa bloga: http://blog.dnevnik.hr/baklja

Marketing

Sanjati...




Snovi su kule, snovi su gradovi,
mjesta blizu meni, blizu srcu.
Snovi... snovi...
uvijek tako moji.

U snovima plešem i šetam,
u snovima opet volim.
To je san... divan...i mirisan
Ničega nema samo toplina, samo sreća.
To je mjesto u koje me sada vode anđeli,
mjesto koje zove se mali raj ...

I kada me krenu buditi,
kada mi krenu tjerati snove,
kada krenu skidati taj biserni veo s očiju,
recite im neka stanu.
Neka me puste da sanjam,
neka me ne vračaju u svijet,
kada sam otišla na tako lijepo mjesto.

Snovi su moji gradovi, snovi su moja kuća,
Moja mala kuća,
na periferiji razuma.
Kuća malena sazdana kao ja želim,
skrojena po mjerilu neke moje bajke,
nestvarna... nemoguća ali moja.

U tom svijetu nema straha,
Nema ničega što bi me moglo povrijediti,
tamo tako daleko...
tamo sam slobodna...

I zato...
kada me krenu buditi ne dajte im prijatelji moji.
Nemojte dati da diraju to umorno tijelo,
neka puste dušu da se liječi.
Neka me puste...neka me ostave,
neka mi dozvole...
neka daju da i ja sanjam...


Post je objavljen 29.08.2005. u 07:44 sati.