Postali su virtualni prijatelji.
Razgovori,sličice,slova,poželjeli su zamijeniti taj svijet za real.Pozvao ju je k sebi.Osjećaji čudni kumovali su tome,ali osjećao je da će se bolje upoznati.Preletila je udaljenost iz Švedske da bi ga vidjela,osjetila,upoznala.Dočekao ju je na aerodromu i smjestio je kod sebe.Osjećao je njenu prisutnost,njen duh,nju...Pokazao joj je grad,prijatelje,rodbinu,uveo je u svoj svijet.Jedno uz drugo osjećali su se smireni.Trenutak je došao pri slučajnom pogledu.Eksplozija je nadglasala čula,nebo je bilo ispod njih.Mirisali su se..dirali,učili jedno o drugome..Vodili su ljubav na zajedničkom jeziku..Trenutak ekstaze koji je trajao.Nije joj se išlo natrag.Morala je.Imali su istu želju.Da im se svjetovi spoje,kao tijela i duše trenutak prije.Zemljopis je prokleta stvar.Pogotovo kad su prijatelji daleko.Ali ništa nije nemoguće.
I nada umire posljednja.Banalno,ali istinito.