Pregled posta

Adresa bloga: http://blog.dnevnik.hr/viked

Marketing

revolution, the only solution

Prije par dana sam vidio na televiziji spot Damiana „Junior Gong“ Marleya, sina velikog Bob Marleya. Novi singl se zove Welcome to Jamrock i totalno mi je špica. Ej, fakat dobra pjesma. Na spotu je nekakav Jamaica ghetto i izgleda totalno užasno. A mali Marley?? Mali izgleda preopasno. Ima dreadlockse to koljena i izgleda ko' pravi tatin sin. Glasnik potlačenih, borac za bolje sutra, ovo ono...

Uvijek sam imao nekakav soft spot za takve stvari. Ono, ljudi koji dižu glas protiv nekakve nepravde, socijalne ili bilo kakve druge. Borci. Uvijek sam se pitao je li to pravi put, za razliku od ovoga kojim ja trenutno kročim. Poput mnogih ljudi po svijetu, mene zanimaju stvari poput istine iza kulisa događaja koji oblikuju svijet, selektivnog propuštanja informacija kroz medije, zavaravanja javnosti, bogaćenja najbogatijih, manipuliranja slabim i siromašnim narodima, itd. Svjestan sam postojanja svih tih crnjaka, znam kako svijet pokreće big business i big money, te kako su stvari poput poštenja, principijelnosti i nekakve teorije jednakih prilika za sve ljude ništa više od običnih bajki za nas iz srednje klase koji trebamo raditi i tako omogućiti život sustavu. Zašto onda, kao i ti ostali mog tipa, ja nastavljam raditi u sustavu i tako ga prešutno odobravam? Je li stvarno istina da srednju klasu pogone isključivo strah od siromaštva i obećanje bogatstva? Bi li se svatko od nas osjećao bolje kada bi odbacio taj sustav i postao nekakav samoprozvani borac za tu pravdu o kojoj slušaju teenageri u punk pjesmama? Nije uopće važno bi li se ta borba svela na marleyevsku glazbenu karijeru ili bi npr. mogla biti nešto malo radikalnije tipa selo u prašumi gdje svi treniramo u nekakvoj gerilskoj postrojbi spremajući se za rušenje kapitalizma.
Mislim kako je bunt i protest potpuno iskorjenjen u umovima zapadnog svijeta. Ako zanemarimo (kao što su to napravili političati i vlastodršci) proteste protiv rata u Iraku koji su istini za volju bili masovni, ljudi danas protestiraju uglavnom ako ne dobijaju dovoljno love na poslu. Ok, lažem, bilo je tu i antiglobalizacijskih protesta, a ti su stvarno bili žestoki. Ipak, ni oni nisu donijeli velike promjene. Nisu čak ni drastično podigli razinu svijesti o globalizaciji i njenim negativnim stranama. Danas ima više nepravde na svijetu nego ikada, a informacije o njoj su dostupne svima kojima se traži. Ipak, nema bunta. Mladi su smireniji nego ikada. Praktički ne postoje ideali. Pa i ovaj punk kojega sam spomenuo u prethodnom paragrafu... jeste li poslušali kakvu noviju punk (ako danas uopće postoji taj žanr) ili rock pjesmu?

„Cura me ostavila, život je sranje,
iskopala si mi srce,
jer ja sam emocionalno krhka osoba sa potrebama koje me nije sram priznati iako sam muško
umirem sam, treba mi potpora
jeee jeee
kujo vrati se!“

... ili se pjeva o tome kako je tulum bio zakon ili kako mu je dan bio loš ili se ne pjeva o ničemu samo se „cool“ riječi rimuju be ikakvog smisla. Nije to samo rock i punk, o čemu rapaju rapperi?

„Vozim dva merdža
puknem malu s leđa,
imam zlata na vagone
jebem ti mater slone
baki dao sam koke
pa su joj nosnice široke“

Joj, pa je li se itko osjeća loše na zapadu jer ga se laže u oči po cijeli dan?
Mislim kako ljudi nisu ništa više letargični nego ikada u povijesti, jednostavno im je taman dovoljno dobro da se ne bune, a informacije o nepravilnostima i nepravdi su skrivene kroz mainstream medije koje sponzoriraju vladajuće stranke ili veliki poslovi, tako da se danas ipak treba malo potrudit ako se želi nešto stvarno saznati. A ko' će se peglat s time kad treba ići na posao, zaraditi lovu za kupiti nove krpice i poći vani zabavljati se svaku noć jer kako reklame kažu „imamo samo jedan život“ „don't go for second best“ „ti zaslužuješ najbolje“ „ti imaš cijeli svijet na raspolaganju“ „život je jedan veliki party“...

Ok, ako sutra pođem negdje u šumu osnovat svoju gerilu... vjerojatno ću se preksutra vratit doma jer mrzim kad ne operem kosu ujutro i osjećat ću se glupo sjedeći na vlažnom kamenu u šumi sam. Još bi mogo pokupit kakvu upalu prostate

ALI

ako ne pođem nigdje sutra nego na posao kao i ostale prodane duše, barem će na ovom blogu ostat podsjetnik da sam se jedne večeri nakon pizze koja mi nije baš najbolje sjela osjećao cijeli opak i bio protiv trulog sistema.

evo vam za kraj samo nekoliko stvari na tu temu (trulog sistema zapada):
dokumentarci: Fahrenheit 911, Roger & Me, Bowling for Columbine (sva tri od michael moorea), Orwel Rolls in His Grave (o informacijama prezentirane kroz medije)
filmovi: THX1138, Fight Club (iako je navodno knjiga puno bolja),
glazba: System of a Down, Rage Against the Machine, Bad Religion, Marilyn Manson

System of a Down – Boom




Post je objavljen 25.08.2005. u 00:29 sati.