Marketing
Grbavico, rano ljuta...
Za vrijeme utakmice Čelik-Željezničar u Zenici nasmrt je pretučen Željin navijač, i to od strane policije. Tako otprilike glasi vijest objavljena jučer na internet stranicama Sportneta, koji spominje da je na stadionu bilo 15.000 navijača, od kojih velik broj gostujućih navijača.
Što se zaista dogodilo možemo samo pretpostavljati, ali činjenica je da je jedan mladi život izgubljen radi nečije lude glave(sjeća li se itko dugopoljskog incidenta kad su neki samozvani navijači Hajduka molotovljevim koktelima zasuli auto navijača Dinama na povratku sa poljudskog derbija Hajduk-Dinamo;sreća je bila da nitko nije smrtno stradao!)
Poznato je da je najmočniji klub u BiH uvijek bio "Željo", kako ga odmila zovu njegovi navijači Maniacsi, i to u svakom pogledu: kvalitete nogometa, tradicije koja seže od 1921. godine, najvjernijih navijača koji svoj klub prate na sva gostovanja, koliko bila pogibeljna...
"Štrumfovi" s Grbavice i ove godine su se upustili u borbu za naslov prvaka Premijer Lige NS BiH, pa iako zasad još ne stoje u vrhu, ekipa sigurno ima potencijal.
Moj jaran Slaven mi je pojasnio sve najbitnije činjenice o Želji kad sam bio u Sarajevu prošli put.
Bilo je to povodom koncerta "Bijelog Dugmeta" na Koševu, koji je stadion FK Sarajeva (da ispravi nepravdu, Slava nas je odveo da vidimo i legendarnu Grbavicu, Željinu neosvojivu utvrdu).
Pokazao nam je Sarajevo danas, naravno jedno drukčije Sarajevo nego prije rata: malo je tamo pravih, "fetivih" Sarajlija, velika većina ih se raselila po Evropi i Svijetu, velik broj novog, "ruralnog" stanovništva se doselilo, i kao da se ne žele asimilirati u društvo koje je dotad bilo većina.
Ratne rane su još vidljive, ne samo na infrastrukturi, već i na "raji", koja je više izblesavila od treniranja demokracije od strane međunarodne zajednice, stranog elementa koji samo održava neku ravnotežu u cijelom košmaru. Reći će ljudi:"Dobro je, živi se..."
Valjda je i to bolje od ratova i sukoba, koji su se baš u Sarajevu pokazali u svom najsurovijem obliku.
Iz priča mojih jarana Slave i Enka može se doživjeti svu magiju navijačkog ludila koje, u punom smislu riječi, proživljava svaki Željin navijač: od domaćih utakmica, kad je cijeli stadion (a ne samo "jug", na kojem su obično maniacsi) zavijen u plavo do "vrućih" gostovanja, iz nekog razloga najvrućijih baš u Zenici kod Čelika, kad dolazi do obračuna navijačkih skupina prije, za vrijeme i poslije utakmice.
"Grbavico, rano ljuta..." ratna je pjesma koju je otpjevao Mladen Vojičić-Tifa (Bijelo Dugme), koji je cijelo vrijeme rata bio sa svojim Sarajlijama.
O Manijacima bi se mogle ispricati mnogobrojne price a kad ih pitate nešto o Željeznicaru, oni jednostavno kažu: "Za Željezničar se ne navija, Željeznicar se voli".
Neka ovaj post bude jedan mali tribute to Željo, grad Sarajevo, jaranima koji te gledaju ko brata, s tobom piju i jedu dok ne padnu.
Stranica o Sarajevu
Željina službena stranica
Stranica Željinih suportera - Maniacs
Post je objavljen 23.08.2005. u 13:18 sati.