Pregled posta

Adresa bloga: https://blog.dnevnik.hr/bilja

Marketing

Neshvatljivo lose, na rubu zdravog razuma

Bridget Jones: The Edge of Reason (2004)

Naslov filma uopste nije los kao opis istog: na ivici razuma, bas tako. Kad se uzme u obzir ishvaljena i prilicno solidna glumacka ekipa (oprobana i ranije u komedijama), ulozen gigantski budzet, reklama, sasvim solidan roman po kome je film baziran (ako se izuzme ljigavi deo u Tajlandskom zatvoru), prava je zagonetka kako je film ispao tako neverovatno los. Prvi, i kako ga neki zovu, originalni film, Bridget Jones Diary bio je solidan film sa solidnim scenarijem, ne bas nesto sto bi prosecno musko rado odgledalo do kraja, ali ipak vredno gledanja. Solidan humor, prilicno zgodan scenario koji manje-vise verno prati istoimeni roman, sasvim prihvatljiva rezija i iako ovo nije kultni film niti neko remek-delo, Bridget Jones Diary sadrzi neku originalnost i sarm koje ga odvajaju od mase romanticnih komedija koje se proizvode kao na pokretnoj traci.
Ono sto prvo upada u oci kada se gleda sekvel ovog filma, The Edge of Reason, jeste nagli pad kvaliteta glume. Glumci kao da su bezvoljno "osljarili" svoje uloge i gotovo da im na celima pise "vezan ugovorom". Cak ni Zellweger se ne trudi da zadrzi svoj brizljivo laziran Britanski akcent i u brojnim scenama "zaboravlja" da je njen lik Britanka. Firth je sasvim nezainteresovan za svoj lik i ulogu i to se vidi u svakom njegovom pojavljivanju. Ne mogu da ga krivim za to s obzirom na to kakav su mu jadan materijal za obradu dali scenaristi: DArsijev lik je plosan i dosadan da ne moze biti dosadniji. Sa takvim Darsijem i dosadnom, iritantnom, nesigurnom i priglupom glavnom junakinjom Bridzet, ko uopste zeli da gleda njihovu romansu? U osnovi, likovi filma, pogotovo dva glavna, toliko su iritabilni da se sa njihovim groznim karakterima po iritabilnosti moze meriti samo kolicina nepotrebne i gnjavatorske muzike koja se non-stop vrti u filmu.
Naposletku, scena u Tajlandskom zatvoru pre svega vredja zdrav razum i inteligenciju gledaoca. Iako sam film gledala sama kod kuce, bilo me je prosto sramota sto gledam tako glupu scenu i ne znam zasto, sramota u ime onih koji su takav neverovatni drek osmislili. Takodje, svaka i najmanja fizicka mana glavne junakinje ismejana je do tacke da izaziva mucninu vise nego scene iz CAbin Fever filma.
Na pozitivnoj strani, film ne zahteva nikakav intelektualni napor za gledanje, lagan je kao pero i ne zahteva da ukljucite mozak ni koliko za meksicku sapunicu. Uz to, ima lepe prizore sa Tajlanda, iako ne bas sjajno izrezirane.
Ocena 2/10.
Ne bas za preporuku, ali ako hocete da gledate nesto sto ne zahteva da ukljucite mozak-ovo je film za vas.


Post je objavljen 15.08.2005. u 13:21 sati.