Pregled posta

Adresa bloga: https://blog.dnevnik.hr/pegy

Marketing

Šetnja

Image Hosted by ImageShack.usNe znam na koji način vi volite doći od točke A do točke B, ali nadam se da ću saznati nakon što vam kažem kako ja volim. Naravno da nije svejedno koliko su te dvije «točke» udaljene, a i postoje mnoge druge stvari koje ponekad utječu na odabir sredstva prelaska toga puta.

Avionom ni ičim «letećim» nisam nikada putovala pa o toj vrsti iskustva ne mogu govoriti. Baš sam sada čitala o padu ciparskog putničkog aviona negdje pored Atene pri čemu ne mogu ne žaliti sve te ljude, među kojima su i djeca, koji su poginuli. Avionske nesreće, možda više od ijednih drugih, ponekad izazivaju strah od baš tog odabira sredstva putovanja. Činjenica koju vjerujem svi znamo je da je avionskih nesreća ipak najmanje, ali očigledno i činjenica da tada rijetko ima preživjelih ima prilično veze sa spomenutim strahom. Usprkos tome, ja bih da me neke životne okolnosti nanesu probala i to, iako ne mogu biti sigurna da se ne bih ponašala kao Meg Ryan u filmu «Francuski poljubac». Image Hosted by ImageShack.us No, opet, lebdjeti među pahuljastim oblačićima mislim da je pravi doživljaj.


Brod pretpostavljam svi vi ljubitelji mora jako volite. Ima vjerujem i to svojih čari, ali meni je valjda strah od Titanic-scena prejak da bi u tome potpuno uživala. Volim gledati brodove, putovala sam na ponekim trajektima, ali ne mogu reći da u tome baš uživam onako skroz. Isto tako me uopće ne privlače sva ona prometala koje većinu kako primjetim ipak da ... jedrilice, barke, čamčići. Čak i da sam ne znam kako bogata, mislim da ne bih imala jahtu. Iako, možda bih se i predomislila kad bih vidjela kakve se sve ljepote putujući njome mogu vidjeti.

I sada dolazimo na ono što jaaako volim. A to je vlak. Strašno volim putovati vlakom. Čak volim i stajati na željezničkoj stanici i gledati kako vlakovi dolaze i odlaze. Sjećam se da sam to voljela još i kao dijete. Otada do danas nisam imala često priliku sve do prošle godine kad sam više puta morala poslom u Zagreb. Vidjela sam taj prvi put da je vlak poprilično lijep, ali nisam skužila da je riječ o Intercity-nagibnom vlaku sve dok se nismo počeli – nagibati. Image Hosted by ImageShack.us Mislila sam tada da ta vrsta vlakova vozi na relaciji Zagreb-Split i obrnuto. Uglavnom, malo drugačije na početku, ali se naučiš. Obožvam gledati prirodu, naselja i sve one ljepote dok putujem. Danju. Noću, s obzirom da je u vlaku svijetlo ništa ne vidiš i to je definitivno slaba strana. Da je po nekim kondukterima i putnicima, ugasilo bi se veliko svijetlo, upalila bi se ona mala iznad sjedala i bilo bi milina prepustiti se ugođaju u vlastitim mislima raznih vrsta. No, s obzirom da uvijek ima njurgavaca, teško ostvarivo. Image Hosted by ImageShack.us

Autobusi, i gradski i prigradski pa i međugradski i međudržavni mi spadaju u kategoriju – nužde. Nije da volim, nije ni da ne. Kako kad i kako gdje.

Auto sama ne vozim, što je svakako nedostatak. Ali opet, postoji prednost, biti suvozač znači vidjeti više od vozača, jer možeš gledati koliko hoćeš. Osim toga, volim se voziti i noću, uz neku finu muziku. Meni finu. Još i da je društvo dobro ...

Motore ne volim. Baš NE volim. Prva asocijacija koja mi se javlja su prometne nesreće i posljedice koje one imaju. Još tu mogu malo blaže gledati na vespe, skutere i ove praktične motorčiće koji ne razvijaju neke brzine. Ali oni ostali ... ma nema šanse da bih svome djetetu dala novac za tako nešto.

Tu su još i bicikli, rošule ... ali to sam koristila u nekoj mlađoj dobi. A i Rijeka je prilično brdovit grad tako da se ne može baš kao u nekim drugim hrvatskim gradovima tako lako savladavati kilometražu. Dobro, neki možda mogu, ali većina ipak ne. Image Hosted by ImageShack.us

I da, zadnje, ali ne i nebitno su – noge. Image Hosted by ImageShack.us Volim hodati i prilično često ih koristim, jedino nisam baš ljubitelj uzbrdica. Ne razumijem ljude koji aute žele parkirati metar od odredišta i koji bi najradije u dnevne boravke autom. Da ne govorim one koji nasred ceste (često jako prometne) puste auto radeći blokadu po mogućnosti u neko vrijeme kada je nagušći promet.

Posebna priča su noge kad su šetnje u pitanju. To volim gotovo jednako jako kao i vožnje vlakom. Ako je po snijegu, ili uz more, idealno. U nekom posebnom društvu – i više od toga. Zapravo nisam planirala završiti na romantici, ali ... eto, nekad nam se događaju i stvari koje ne planiramo. Image Hosted by ImageShack.us


Post je objavljen 14.08.2005. u 16:41 sati.