U sobi ne gori svjetlo. Nije tama - na zidu se ogledaju treperave slike, zvuk je utišan. Noć je.
On promatra odsjaj u njenim očima. Napola su zatvorene. Traži izraz na njenom licu... odvraća pogled.
U zraku je miris breskve...
On promatra njeno spokojno lice - spava...
Udiše s njenim uzdahom, izdiše polagano. Njena skupljena šaka tone u san. Ljepljivi prsti skrivali su mirisnu košticu... uzima ju i baca u koš za smeće. Vlažnom krpom briše miris, umiva uspavane prste mlakom vodom...
Ostalo je još nekoliko minuta filma...
U zraku je miris breskve...
Ona promatra njegovo umorno lice - spava...
Post je objavljen 13.08.2005. u 20:34 sati.