Pregled posta

Adresa bloga: https://blog.dnevnik.hr/rockroll

Marketing

O seksualnom opredjeljenju

Ovo nije post o mojim seksualnim afinitetima. Svi vi koji ste već dolazili na moj blog znate da se takvo što na njemu ne može naći. Ovo je post o seksualnim preferencijama ljudi i pravu čovjeka na seksualnu orijentaciju.

Svatko ima svoje preferencije. Svatko ima i pravo na svoje preferencije. Društvo to oduvijek pokušava osporiti. Uvijek se pokušava naći neki dobar razlog da se neki postupak koji nije prihvatljiv u skladu s aktualnom indoktrinacijom proglasi neprihvatljivim. Najdrastičniji primjeri toga (koji su meni poznati) su osakaćivanja žena kako ne bi mogle uživati u seksualnom odnosu. U takvim se društvima smatra da to za ženu nije primjereno. Što reći na to nego: strašno!!!

U vrijeme moje prabake, žene su se ponosile činjenicom da ih njihovi muževi nikada u životu nisu vidjeli gole. Pitate se kako su onda dobili djecu? Da, i mene je to intrigiralo. Seksualni odnosi su se odvijali u potpunom mraku. Žene su bile razodjevene samo onoliko koliko je bilo potrebno da bi do odnosa moglo doći. Posebno je to neobično ako znamo da su daleko u povijesti, u nekim drugim kulturama, na seksualnost gledali puno drugačije. Neki su na nju gledali kao mi danas. Neki čak i puno slobodnije. Primjerice, u Kama Sutri se mogu vidjeti eksplicitini odnosi između dvaju muškaraca. Jedan od njih se pritom čak i prostituira. I to odjeven u ženu. Onda i tamo, ništa neobično. Danas i ovdje, predmet tabua. I za japanske je samuraje bilo sasvim uobičajeno da konzumiraju mušku ljubav. O Sparti, Lezbosu i orgijama u Rimu ne bih ni pisao. Svi sve znate.

Sve ovo pišem samo iz jednog razloga: prije nego što osudimo tuđi seksualni izbor i način života, sjetimo se da su naše predodžbe institucionalno i kulturološki zadane. Nisu apsolutne. Nisu jedina istina. I svatko, ama baš svatko, ima pravo na izbor. Samo je jedan uvjet – time ne smije štetiti drugima.

U vrijeme studentskih dana, tijekom jedne rasprave, upitao sam svoju frendicu Dolololo: «Što ti Dolololo misliš o analnom seksu?» Odgovor koji je dala je bio savršen: «Pa čuj, ja nemam apsolutno ništa protiv. Pod uvjetom da svima uključenima odgovara.» Tako je, jedino što neka seksualna preferencija mora zadovoljiti da bi bila društveno prihvatljiva je da sudionicima odgovara. Nitko nema pravo drugome nametati granice. Ni gornje ni donje. Tko je taj koji smije reći: oralni seks nije u redu, ili analni seks nije u redu, ili homoseksualnost nije u redu, ili sado-mazo nije u redu? Tko je taj koji može reći obrnuto: oralni, analni, homoseksualni ili sado-mazo seks je u redu? Svatko i nitko. Svatko ima pravo postaviti vlastite kriterije. Nitko nema pravo postavljati kriterije drugima (pritom mislim na društvo, a ne na partnera).

U jednom drugom društvu i jednom drugom prigodom sudjelovao sam u raspravi koja je prerasla u dernjavu. Riječ je bila o traču da jedan studentski par uživa u seksualnoj igri tijekom koje jedno po drugome vrše nuždu (navodno i veliku i malu). Prirodna reakcija svih nas prisutnih je bila: «Fuj! Odvratno!» Da, i sad kažem: fuj i odvratno. Ali rasprava je vođena oko nečeg drugog. Jedna je strana zastupala tezu da je to neprirodno, odvratno i da to nitko ne bi smio raditi. Druga je strana, čije argumente smo branili samo ja i moja prijateljica Miaaauu, se je zalagala za to da tko tako nešto želi raditi, to i smije raditi. Nevjerojatno je koliko smo istih kvaziargumenata druge strane morali odslušati. Sve se je svodilo na jedno: «Vi niste normalni! Pa zar biste vi voljeli da netko piša po vama?» Odgovor je bio uvijek isti: «Ne. Ne bih volio/voljela. Nikada nisam radio/radila takve stvari, nit mislim. Ali ako se nađe par koji u tome uživa, ako oboje to žele i vole, zašto oni to ne bi radili?» Protuargument je ponovno bio: «Niste normalni! Pa ja ne mogu zamisliti da netko piša po meni.» «Niti ne trebaš tako nešto zamišljati. Ti samo zamisli da postoje ljudi kojima to paše i da oni time tebe ne ne oštećuju.» «Ali zar bi ti htio...» «Ne, ne bih htio, samo ostavljam prostora onima koji bi htjeli.» Vjerujte mi, trajalo je satima. I nitko nikoga nije uvjerio u svoj stav. Ostali smo u dva tabora. Par dana nakon toga me je «vođa» suparničke strane (to je inače neimenovana osoba koju obožavam usprkos tome da ima vrlo kritičnu narav) proglasila promiskuitetnim. E to je izazvalo pravu svađu. Zar je promiskuitet to da dajem slobodu svakom pojedincu da izabere svoj put?

Ja nikome ne dopuštam da se petlja u moj izbor. Moja intima se tiče samo mene i moje partnerice. Tako misle i oni koji druge ograničavaju, ili pokušavaju ograničiti. S jednom iznimkom: oni doživljavaju svoj izbor kao normalan ili prirodan i stoga je on van rasprave. Ako tuđi izbor ne smatraju normalnim ili prirodnim, o njemu se imaju potrebu kritički izjašnjavati. E pa nemaju pravo. Oni imaju potpuno pravo govoriti: «Meni se to ne sviđa i ja smatram da to ne bi trebalo raditi.» Ali nitko nema pravo govoriti: «To se ne smije raditi. Takvi ljudi trebaju ići na liječenje. Takvo ponašanje treba zakonski zabraniti...» Jer takve riječi me podsjećaju na razne totalitarističke režime od srednjovjekovnog Crkvenog, preko nacističkog, fašističkog, komunističkog ili aktualnog radikalno islamističkog. Svi su oni "znali" što je za drugoga dobro i ispravno. Izvrsni Slobs, piše o tome da se u Iraku premlaćuje i ubija žene koje hodaju cestom bez marame na glavi. Jer žena ne smije u javnosti pokazati nimalo ženstvenosti. Zlatko Tomčić u Saboru govori o tome da bi homoseksualnoj zajednici trebalo omogućiti liječenje. Ljubo Ćesić Rojs bi ih preselio na izolirani otok. Moja bi prijateljica zabranila da parovi pišaju jedno po drugome u okviru seksualne igre. Koja je razlika? Razlika je samo u detaljima, princip diskriminiranja je isti. Po svojoj mjeri diktiraju ponašanje drugima.



Rock Roll,
borac za pravo na seksualno samoopredjeljenje


UPDATE 16.08.2005., 19 sati
Nema veze s postom.


Upravo mi se javila prijateljica. Kaže da je njena kćerka čitala kalendar i uočila da je danas dan svetog Roka. Istovremeno su shvatile da je to moj blog imendan. Zaista, pa nisam li ja Rock Roll, ili u domaćoj verziji Roko Rolić?!! A ni ja sam se nisam dosjetio tome! Eto, ja imam blog imendan i pametne prijatelje koji me informiraju. Hvala im. :-))))


Post je objavljen 14.08.2005. u 20:30 sati.