Tuzan je poglad tvojih oci dok srce bolno jeca u noci. Pustos u dusi dali ce proci, i sreca ipak doci. Da li ces moci i ti kao drugi ljudi svi ponekad reci "dobro je" toliko tesko ipak nije. Pogled ti umorno luta gdje je kraj izgubljenog puta. U glavi vrti se misao kakav je zivota smisao. Pa kad pomislis bit ce bolje izgubis snagu,ostanes bez volje. Jer sudbina neumorno siba, i gusis se ko bez vode riba. Ali sudbina ne pita jer ne zeli znati koliko dusa bolno pati. Koliko ponos prasta dok guta sve i svasta. Ides dalje i uporno se boris prazan zivot neumorno molis za trunku zadovoljstva i malo mira jer samo to te dira. Ali nitko ne slusa samo si jos jedna izgubljena dusa. A zivot i dalje nove udarce salje. A opet i bolno zivjeti treba znati pa i onda kad se samo PATI.
Post je objavljen 07.08.2005. u 20:53 sati.