Ja ne vjerujem da opet pada. A jučer smo šljakali generalku cijeli dan, krečili smo Klincu sobu, tak da danas možemo fino cijeli dan izbivati iz kuće. To je uključivalo opciju da ne moram kuhat', jer ćemo jesti vani. Super! Probudim se i vidim da ipak moram kuhati i da je od zagorskih brega ostalo samo blato u mom dvorištu. Koja depra! Moji dečki još spavaju, a ja sam od dosade otvorila blog.
A jučer smo se slomili. Krečili smo Klincu sobu. Dobro, sfušali smo Klincu sobu, ali daj, dobro je to! Sad je umjesto prljavog zida mjestimično nepofarbani zid, ali 'ko to vidi. 'Ko dolazi u dječju sobu i traži fuševe po zidu? To ćemo popraviti danas ili sutra. O.K. vjerojatno će tak ostati, pa kaj.
Glavno da je Klinac zadovoljan. On ustvari slavi jer je spasio Bajonikle od više sile koja ih je htjela zauvjek uništiti. Neee! To mi je Bajonikal!- vrišti dok pokušavam baciti neki crveni komad plastike. Ma daj, kakav Bajokal, vidiš da je to strgano. Ba-jo-ni-kal! A ne bajokal, i pusti to!- uzima mi plastiku i stavlja na stol. O.K. skupljam papire, strgane olovke i krila od nekih bivših igračaka. Klinac je miran, dobro je. Odlazi! Jes!!! Sad hvatam ponovo crvenu plastiku. Ko Mata Hari. Spretna sam. Polako spuštam u vreću... Mama, pusti to! Koje? Bajonikla! Neznam koje je Bajonikal. Znaš i baš ga hoćeš hititi! Daj mi to! Dobro, predajem se! Stvarno sam htjela hititi crvenu plastiku, ali ona je imala ime i bila je jako važna. Priča se ponovila sa: Ne to mi je Blejd i Ne to su mi Jugi-o karte! Potrajalo je ali sam na kraju pobjedonosno izašla sa 100 kg smeća iz njegove sobe.
Supermuž (da nije moj muž bio bi super heroj. Ja ga sputavam, znate!) je otišao po ćevape! Mljac! Nisam ni kužila da sam gladna ko vuk, dok mi nisu zamirisali. Supermuž veli da nikad nemreš biti tak sit da nebi mogao pojesti još porciju ćevapa. To je istina. A hrana me uvijek podsjeti na kile kojih imam previše. Dala sam si rok od godinu dana da skinem 10 kila. To ne bi trebalo biti preteško, ali nekak mi baš ne ide od ruke. Ustvari, za početak sam kupila vagu. To se pokazalo kao dobra investicija jer se stalno važem i čudim se sama sebi. Valjda mislim da bu se dogodilo čudo pa će vaga konačno skužit da ja ustvari nemam 75 kila. Premještala sam ju po kupaonskim pločicama, okrivljujući neravan pod, ali čak mi je i na tepihu pokazala istu brojku. Dakle, za godinu dana cenera dole. Znam sve one "doručak-umjesto-večere" spike, kombinacije ugljikohidrata i proteina, i sve to, pa krećem. Javit ću rezultate za godinu dana.
Sad idem kuhati, a za vas koji nemate ideje, pa kaj nije picek s krumpirima i salatom najbolje jelo u nedjelju! Dobar tek!
p.s. htjela sam samo dodati za sve vas koji se mislite upustiti u avanturu samostalnog krečenja svoga životnog prostora, farba SIPOL ULTRA je mrak i zakon, zato što se super lako čisti sa svih površina, kao i sa kože i kose. Dovoljno je obično tuširanje! Vjerujte mi znam iz iskustva kako zaguljeno može biti skidanje farbe s vlastite kože. Prošli put sam se doslovce okupala u razrjeđivaču, pa sam osim bijelih mrlja imala još i crvene bolne flekove. Izgled gljive ludare! Budite pametni!
Post je objavljen 07.08.2005. u 16:05 sati.