Marketing
Calimero
Moglo bi se reći da mi je ovaj post na neki način nastavak na prethodni. Naime, prijateljstvo koje mi je bilo tema predivno je iskustvo koje se čovjeku dogodi. I koje, uz to što moramo biti spremni saslušati, podrazumijeva i da smo i ti koji ono što nas tišti ili veseli kažemo. No, postavljam vama, a i sebi pitanje – do koje smo granice spremni otvoriti dušu, čak i kada je riječ o najboljemu prijatelju?
Pojam introvertiranih i ekstrovertiranih, odnosno otvorenih i zatvorenih osoba svima nam je poznat. Vjerujem da i bez većih problema možete reći kakva ste osoba, barem prema vlastitom sudu. No, opet, postoje razni kriteriji, koji baš i ne moraju uvijek biti kompatibilni. Jer, u čemu se mjeri nečija otvorenost ili zatvorenost?
Ako se vratim u ono vrijeme kad smo bili djeca, možda mogu lakše definirati što je što. Otvorena djeca puno su pričljivija, društvenija i definitivno nisu sramežljiva. Zatvorena pak su ona sramežljiva, manje komunikativna i manje društvena. Ovo zadnje možda i ne toliko svojom voljom koliko je to posljedica prethodna dva svojstva.
No, da li je i kod odraslih ljudi baš tako? Jasno je da ako netko ima gore spomenute karakteristike zatvorene osobe, vjerovatno i je stvarno zatvoren. No, s druge strane, za otvorenost baš i nisam sigurna da je tako. Jer, uvjerena sam da one otvorene osobe (oko kojih bi se vjerujem velika većina složila da baš i jesu takvi), ponekad mogu biti i zatvorenije od onih koji takvi i «po definiciji» jesu. Samo se to možda nije tako očigledno.
Recimo da su seksualne teme samo jedne od uvjeta po kojima razlikujemo otvorene i zatvorene osobe. Otvorene osobe će bez problema pričati razne stvari, koje ovima drugima nikad ne bi izašle na usta. S druge pak strane, isti ti ljudi koji su spremni govoriti o seksu često nisu spremni govoriti o emocijama. Ili preciznije, o onome što osjećaju.
Možda nije dobro generalizirati, ali u ovom slučaju ja to ipak hoću. Jer, mislim da se ni generalizacije ne mogu izbjeći ako su činjenica. Konkretno, muškarci u većini slučajeva ipak nisu u jednakoj mjeri spremni govoriti o onome što osjećaju nego što su to spremne žene. Ne mora čak biti riječ o ljubavnoj vezi. Nego o emotivnosti bilo koje vrste. Evo, probajte zamisliti koja je rečenica češće izgovorena – «Mislila sam na tebe danas» ili «Mislio sam na tebe danas»?
Zato, ono što ni meni baš nije jasno jest pitanje, što STVARNO znači biti otvoren? I znači li da baš sve treba reći ili neke stvari ostanu samo za nas i baš za nikoga drugoga. Radilo se o najboljem prijatelju, mužu, ženi, curi, dečku. Ili kad nešto, barem nešto držimo za sebe, znači da smo zatvoreni?
Blog-svijet vjerovatno je samo jedan od načina da izrazimo vlastitu otvorenost ili zatvorenost. Jer, uvjerena sam da je većina blogera ovdje baš onakva kakva je i inače u «stvarnom» životu. To ne znači da ovdje ipak ne kažemo više nego inače, ali kroz način na koji to radimo stavljamo do znanja kakvi stvarno jesmo. Barem onima koji su spremni dovoljno proniknuti u sferu onoga što svatko od nas želi reći, pojedinim postom, a i cijelim blogom.
Čini mi se da nitko, ali baš nitko nije toliko otvoren da može reći baš sve što mu je na duši. Mislim da baš svi imamo neke ljuske ili barem ljuskice ispod kojih se skrivamo. Ponekad možda iz srama, ponekad iz straha, a možda iz potrebe da jedan dio nas ostane samo naš.
p.s. Da ne bude zabune, ova sličica je figurativan prikaz, ne odnosi se isključivo na prikazanu kombinaciju, nego i na obrnutu. 
Post je objavljen 03.08.2005. u 22:20 sati.