Šuti, ne govori ništa. Riječi više ništa ne znače. Da bi imale smisao i svrhu treba ih izreći na vrijeme, ionako uvijek ugledaju svjetlo dana. Samo, ponekad prijeđu preko usana onih koji ih nisu zavrijedili i pripadnu vremenu koje ih je pregazilo i poružnjelo.
Onaj tko piše scenarij života odabrao je za tebe, lutko, pogrešnu ulogu. Mene okarakterizirao sentimentalnim pjesnikom koji traga za vlastitim mostovima preko vječnosti, a ti si bila Ona koju sam ja volio. Komu sada zamjeriti što je film propao? Meni što sam pristao biti naivna sirotinjska budala u potrazi za koricom ljubavi, ili tebi što si svoju ulogu odigrala besprijekorno dobro? Bog je katkad pravi šeret. Ali i najbolje glumice ponekad zatrebaju svog šaptača.
Šuti, jedina. Zadnja scena je pri kraju. Ljubim te u čelo i mičem ti pramen kose s uplakanog lica. Sada dobro znaš što gubiš. Ja te ipak jesam volio.
Svaki vitraž koji iscrta mraz na ozeblom staklu jedinstven je i neponovljiv, savršena kreacija unikatnih ledenih šari.
A na mojem je prozoru jutros, draga, upravo zasjalo sunce.
Post je objavljen 03.08.2005. u 16:28 sati.