Pregled posta

Adresa bloga: https://blog.dnevnik.hr/mt

Marketing

Prosjaci i sinovi

U naslovu spomenuta serija je izvrsna, gledao sam je nekoliko puta. A sad onaj stvarni dio, kako se mi ponašamo prema prosjacima. Ja ih osobno ne volim, posebno cigane kojima nikad nisam ostavio niti lipe jer smatram da mogu sigurno nešto raditi i zaraditi, a ne samo prositi od drugih. I nekako imam osjećaj da ne prose oni kojima stvarno treba nego oni kojima je to lakše nego pošteno raditi. Ali to je samo moje mišljenje i naravno postoje iznimke. U subotu meni zvoni netko na vrata. Otvaram ja, a na vratima stoji mlada djevojka, nekih 25 godina, solidno odjevena, pristojnog izgleda, čiste kose, nije smrdljiva.

ja: dobar dan, što trebate?
ona: (jako tihim glasom): dobar dan, molim vas pomozite mi, imam malu bebu...
ja: (odmah je prekidam): dobro, pa i ja imam malu bebu, i...?
ona: ali vaša barem nije gladna.
ja: a vaša beba je gladna?
onda: da.
ja: dobro, kako ja mogu pomoći?
ona: dajte mi nešto za bebu.
ja: a što želite? hoćete nešto za jesti, uđite i pojedite nešto.
ona: ne, treba mi nešto za bebu.
ja: koliko ima beba, što jede?
ona: godinu dana, sve jede.
ja: dobro, evo vam mlijeko za bebu.

I tako ja njoj poklonim mlijeko za tu malu bebu. Poslije sam malo razmišljao o tome. Prvo, ako je slučajno istina drago mi je da sam malo pomogao, iako joj nije neko rješenje prositi, mogla je to vrijeme potrošiti na rad negdje, na primjer znam da u našoj zgradi treba čistačica, ali nitko to ne želi raditi... Drugo, lako je moguće da je neka prijevara. Jer došla je samo tako na vrata, možda provjerava ima li ikoga kod kuće a ako nema onda dovede svoju ekipu koja provali i sve vrijedno opljačka. Što vi mislite, jesam li pogriješio, jesam je trebao pitati osobnu pa provjeriti adresu gdje živi i ima li stvarno dijete i pozvati svoje prijatelje u policiji da je provjere?


Post je objavljen 03.08.2005. u 13:40 sati.