Marketing
Tko želi biti oficir i gentleman?
Ne znam sjeća li se tko od vas one «Magazinove» pjesme (kada je u njemu vokal bila Ljiljana Nikolovska) koja ide ovako «Kad u vojsku pođeš, ljubit ću te ja...». 
U vrijeme početaka te pjesme vojska tadašnje države zvala se JNA, koju su i neki od vas muških blogera neki zasigurno služili. No, ista se pjesma mogla pjevati i kasnije, kad smo imali svoju, Hrvatsku vojsku. Mogla se pjevati i danas. Ali, samo teoretski. Naime, tko još ide na odsluženje vojnog roka?
Nisam definitivno ratnički tip i primjerice kad vidim igračke u obliku mitraljeza, puški, pištolja bombi, pitam se koliko ljudska pohlepa može biti velika kad i na takvim neodgojnim mjerama mnogi žele zaraditi. I to bih definitivno zabranila. S druge pak strane, smatram da je vojska svakoj državi potrebna ne da bi se krenulo u osvajanje tuđega, nego da bi se spriječilo otimanje svojega. Ako do toga dođe. S obzirom na davnu i ne tako davnu povijest, iskustvo nas uči da su oni bez vojske i oružja idealna lovina za imalo agresivne susjede. A često budu i nemalo agresivni.
Znam, profesionalna vojska bila bi idealno rješenje. Nešto poput NATO-ove, s naglaskom na NEinterveniranje na teritorijima izvan svoje zemlje. No, s obzirom da novac baš i nije lako namaknuti, i služenje vojnog roka koje je dosad bilo obavezno, može zadovoljiti barem neke potrebe državne sigurnosti.
Ne znam kakve ste priče čuli od vaših očeva, djedova ili drugih vam poznatih osoba, ali služiti vojsku nekad, u vrijeme 60-tih, 70-tih godina, baš i nije bilo kao u ova poslijeratna vremena. Jer, vojska se služila po 2-3 godine, s možda jednim odlaskom doma. A lokacija je, ako je bilo sreće, bila neki veći i razvijeniji grad. Ako nije, možda Priština ili neko slično mjesto. Ne znam kako je počelo u Hrvatskoj vojsci. i koliko je bilo trajanje odsluženja vojnog roka, mislim godinu dana, ali ispravite me ako griješim. Poslije se to smanjivalo, da bi najzad došlo na takav nivo da i ne znam ima li netko tko ne služi civilni vojni rok.
Mislim da je godinu dana dugo razdobolje za ono što bi trebalo naučiti. Ali npr. 3 mjeseca zasigurno ne bi bila neko opterećenje koje se ne da izdržati. Danas imamo toliko «prigovora savjesti» da ja uopće ne razumijem zašto se to sve skupa ne ukine. Jer, koja je svrha toga? Civilni vojni rok dakako podupirem u onom postotku u kojem to uistinu može biti realno. Ne i ovom koji se danas javlja. Nadalje, nije loše da dečki rade po školama, vrtićima, bolnicama, fakultetima. No, opet, ni tu reda NEMA, jer toliko si komoditeta uzmu ti «ročnici» da čak i neko parsatno vrijeme neki nisu u stanju odraditi.
Ne znam, možda je i jedan od razloga (ali nikako i jedini) zašto sam ZA služenje vojnog roka i taj da imam osjećaj da je ono ipak od mladih dečki «napravilo» zrele, čvrste i ozbiljne ljude. Nije im uvijek bilo lako, ali to je možda i bio jedan od načina da se muškarac nauči susretati sa problemima i rješavati ih, bez pomoći mame i tate. Možda bi netko mogao reći da bi u tom slučaju ista ta zrelost trebala i ženama, ali definitivno nisam od onih koje se baš u svemu žele izjednačiti sa muškarcima. Dakle, ne mislim da i ženema treba nešto takvo da bi od mladih nezrelih cura postale zrele žene. Osim toga, fizička se komponenta ne može zanemariti.
Možda sam «sebična». Možda samo volim pogledati zgodnog vojnika, posebno mornarice, jer te su mi uniforme najdraže. A sada je vjerojatnost da tako nešto vidim jednaka gotovo nuli. Možda jedino ako dođe kakav američki ratni brod(ić). No, kako znate, ovdašnji muškarci su mi ipak najdraži. Za gledanje, i ostalo. Možda sam čak i «samo» romantična pa mi je inspiracija dosta davno pogledani film.
Post je objavljen 28.07.2005. u 22:09 sati.