Slušao sam iz mraka.
Slušao sam zavijanje vjetra.
I škripu prozora.
I njihanje bora.
I šum lišća.
*
*
*
Jednom sam slušao iz mraka.
Slušao pad kiše.
I topot konja.
I smjeh djece.
I lavež pasa kraj puta.
*
*
*
Nekad sam slušao iz mraka.
I čuo mahanje krila.
I pucketanje vatre.
I otkucaje srca.
I glazbu violina.
*
*
*
I onda sam je vidio;Bože;Prvu Zoru Sunca.
Kako sam ikada mogao zaboraviti tko sam?
Post je objavljen 27.07.2005. u 12:21 sati.