Prošlih nekoliko dana smo čitali o aferi gdje je obrtnik Željko Šelendić (inače dobar prijatelj Milana Bandića) trebao dobiti posao zamjene 2.000 stolaca u dvorani Lisinski. Bandić je prvo odlučio da se taj posao dodjeli Šelendiću bez natječaja, no onda su informacije o poslu procurile u javnost i Bandić je bio prisiljen raspisati natječaj. O kakvom se mutnom poslu radi objasnit ću u slijedećih nekoliko redaka.
Ponuda se sastojala iz dvije stavke.
Prva stavka je bila montaža stolaca koja je iznosila 200 kn po stolcu, tj. ukupno cca 400.000 kn. Realan posao montaže je ušarafiti stolac pomoću dva šarafa u već postojeće rupe. Dakle nekih maksimalno desetak minuta po stolcu i to ako računamo nošenje stolca od ulaza u dvoranu do mjesta montaže. Jednostavnom računicom dolazimo do fantastične cifre za jedan radni sat od najmanje 1200 kn. Pa toliko u ovoj državi ne naplaćuju niti odvjetnici, koji su poznati po lihvarskim cijenama.
Druga stavka je stolac po cijeni od nekih cca 1.000(!) Eura po komadu, ili cca 2.000.000 Eura ukupno. Šelendić cijenu stolca pravda iznimnom kvalitetom, atestima i da su napravljeni od puno dijelova. Ono što meni upada u oči je da za takvih 8 stolaca možete kupiti jedan novi gradski auto tipa Hyundai Getz, s klimom! Od čega su napravljeni ti stolci? Od zlata i optočeni su dijamantima? Tih 8 stolaca teško da ima isto toliko dijelova koliko jedan auto. Tim više što u samom autu postoje dva sjedala koji moraju proći još rigoroznije ateste nego stolci za koncertnu dvoranu. Izgleda da je proizvodnja stolaca posao visoke tehnologije.
Post je objavljen 27.07.2005. u 12:50 sati.