...nisam stigla pisati, oprostite...
al sretna sam i ti jaako, i samo se nadam da ću izdržat mjesec dana bez njega.. a ovih još preostalih pet dana ću uživat... nadam se;))
SMIJEM SE I GRIZEM JEZIK, SAMO NA TRENUTAK OSJEČEM SE KAO JA, A TO JE TAKO NEVIDLJIVO NEŠTO KAO TAMA IZMEĐU DVA TREPTAJA,ŽELIM PRIČATI O NEČEMU SASVIM NEVAŽNOM, O KIŠI O JUTRU, O SVOME PSU, HTJELA BIH VIKNUTI, RAZMIŠLJAM O TOME DA SE POPNEM NA STOL, NEZNAM KAKO PRESTATI I HTJELA BIH MU PRIZNATI: ČUDNO JE BITI TU..
Tako se ja odprilike osjećam kada smo zajedno..i to je tako dobro, baš lijepo:))
pusek svima, i da, budite hrabri, jednom se živi, ne puštajte trenutak da vam pobjegne, iskoristite svaki!!!!
Post je objavljen 26.07.2005. u 13:23 sati.