Pregled posta

Adresa bloga: https://blog.dnevnik.hr/hal

Marketing

Mušice (9): Hladnoća je krivi izraz

Nakon jedne moje, priznajem, malo pretjerane reakcije na jednu puno pretjeranu socijalnu nepravdu netko mi je rekao 'daj se skuliraj'. Što? Da postanem cool? To je kao nešto dobro. Ali, to isto tako može značiti 'ohladi malo'. Mogao bih reći da sam malo zbunjen nad tim ali kako to nije životno važna stvar nema zaista razloga za nekakvu zbunjenost. Recimo da je to nerazumijevanje. U povremenim navalama prosvjećenja samog sebe naučio sam da kad nešto ne razumijem onda nisam svom kraljevskom 'ja' postavio pravo pitanje. Da. Pravo pitanje daje i pravi odgovor. Jesam li ja hladna osoba?

- Čuj, hladan... kako hladan? Mrtav? Frigidan u seksu? Bezosjećajan u ophođenju? Koliko ja znam hladan si samo kad ti se nešto radi na štetu. Nevjerojatno koliko stvari dozvoljavaš da se baš tebi dogodi. E tu si hla... ne! Nisi hladan, tu si smrznut ko' bakalar. - u prvi čas nisam mogao odrediti čiji je to glas ali po stilu sam jasno prepoznao Triksija, isti taj čas. Kad sam rekao 'prvi čas' to je onaj nemjerljivi dijelić sekunde koji je trajao kratko a čini mi se kako smo razmišljalo čitavu vječnost.
- Ah, nazire se trunka samosažaljenja, ili...

Osjećao sam se malo priglupo što sam potajno očekivao da će sve ostati na Triksijevom komentaru. Ali Dobli je izgleda pod utjecajem Triksija postajao nešto provokativniji. Triksija optužiti za samosažaljenje? I to još za trunku?

- Mislim... što je tebi Dobli? Ne vjerujem da one Lainove gljive od jučer mogu imati utjecaj na tvoje mistično savršenstvo ali ipak...meni pripisati svoje srednje ime, samosažaljenje? Da si živi, materijalni stvor definitivno bih te stavio na antibiotike ali ovako... mora da si samo malo skrenuo. I, nadam se da je izlječivo. Što te muči?
- Pa zvučiš kao da se sve najgore događa tebi, nama, njemu, dobro je rezervirano za nekog drugog. Gunđalo staro, eto što si.
- Ma, eto ga sad! Ja, koji sam svoju egzistenciju posvetio Lainovom dobru, ja sam gunđalo? E, ovo bi bilo dobro da povučeš odmah ili...
- Ili?
- Ili... - mala pauza. Snižavanje tona naznačilo je jednostavnu nadmoć znatiželje nad bijesom, – ili da objasniš što si s time mislio.
- U redu. Povlačim.

Ovo je bilo previše za Triksija. Danas sam ustao na lijevu nogu. Triksija to uvijek afektira, uvijek je povrijeđen kad ne ustajem na desnu jer to smatra boljom i jačom stranom. Kad ustanem na lijevu nije nikako dobro. Baš me zanima kako li je nastala ta fraza o 'ustajanju na lijevu nogu' koja opisuje razlog nečijeg neobjašnjivo lošeg dana.

- A, ne! Nećemo tako! Započeo si nešto i inzistiram da završiš. Čak štoviše, zahtijevam to! Izvoliš lijepo posložiti svoje zbrkane i prizemne misli u nešto smisleno i objasniti zašto si me počastio titulom samosažaljivog gunđala.
- U redu, ajmo se pomiriti. Može? Nisi gunđalo. No, mislim da Lain nije hladan na nepravdu i štetu prema sebi. Nikako ne. Samo možda u prihvaćanju vidi neku višu korist za nekoga drugoga. Njegovanje odnosa. Minimalna šteta za maksimalnu korist. Dugoročno. Nije hladan na to iako se trudi tako izgledati. Mislim da je hladnoća krivi izraz, brine ga samo pomalo uokvireno izražavanje.
- Uokvireno izražavanje?
- Pa da! Ono kao na policijskom saslušavanju, 'just the facts, sir'. A ta navodna hladnoća je samo posljedica lijenosti. Lain se zna izraziti ako se potrudi ali lakše mu je biti ograničen na činjenice bez ukrasa. A činjenice su uvijek djelovale hladno, bez ljudskosti, osobnosti, bez emocija... Pratiš me?
- Ne! Mislim... pratim te, ali ne! Nije točno. To jest, točno je za činjenice ali mislim da nije točno da je Lain takav...
- Kakva je to sad bila rečenica...
- Ma, dobro...čekaj, jesi li ti nekakav lektor?
- Dobro, razumijem.
- Si siguran?

Hm, stvar je u izražavanju. Je li to privremeni zaključak ili odgovor na pitanje? Je li hladnoća u izražavanju? Nije! Ne znači da sam zadržan i krut, 'flegma', ali da ponekad djelujem hladno... samo činjenice... da vidimo...

Činjenica je da sjedim u sobi.
Mogu tu činjenicu i opisati. Nakon ugodno provedenog vikenda prekraćujem zadnje sate današnjeg dana sjedeći u udubini fotelje nastaloj redovitim namještanjem guzice na isto mjesto na sjedalu. Udubina je nastala s godinama rutine i primjećujem da je malo ukoso. Nadam se da mi nije iskrivljena kičma. Kraj nedjelje obilježava utišavanje tjednih zvukova s ulice. Sve što preostaje je zvuk bilo kojeg filma koji se vrti i zujanje računala.

Činjenica je da sam proveo ugodan vikend.
I ovo mogu opisati. Posljednja dva dana su bila bogata doživljajima i novim iskustvima, ali jedna stara ponovo probuđena strast me još i sad, dan kasnije, zavarava nepostojećim, virtualnim mirisima. Branje vrganja, nakon tko zna koliko godina spremanja soseva od gljiva s nečijih tuđih šetnji šumom, uz probijanje kroz šipražje... preplavile su me asocijacije na to probijanje i lomljenje grančica; “Obitelj Robinson”, film koji sam gledao, “Kroz pustinju i prašumu”, knjiga koju sam za lektiru prepisao ili jednostavno mljetski “Survivor” iz kojeg se sjećam upravo scene ganjanja kroz neko šipražje, ostalo nisam gledao.
Pročešljali smo šumu na sve strane dok nismo napunili korpu. Bili smo veseli skoro kao ribolovci ali naš plijen je samo stajao u mjestu, na jednoj nozi.

- Hmm, Triksi, čini li se i tebi da je Lain upravo napravio razliku između suhoparnih činjenica i njihovog opisa.
- Baš si mislim, opisi djeluju toplije. Valjda je to zbog lijenosti o kojoj si govorio. Kad nema volje za opisivanje onda iznosi samo činjenice kao na TV Dnevniku. To je valjda hladnoća koja ga brine.
- Da, zaista, uz nešto vježbe možda će postići 'toplinu' nasuprot 'hladnoće'... No, nemojmo o tome. On nas čuje.
- Neka! Laine, dobro ti ide. Uz malo vježbe...
- Šturo izražavanje ne znači hladnoću karaktera.
- Niti ograničenost u bilo kojem smislu...
- ... niti nedostatak mašte...
- ... niti sposobnost oblikovanja misli...
- ... niti...

Dobro, dobro... valjda je tako, pomislih dok su nastavili nabrajati te suhoparne, dnevničke, u knjigama pozitivne psihologije prožvakane činjenice o potrebi prihvaćanja sebe takvog kakav sam i težnji da stalno budem bolji. Pa, samo sam htio razjasniti nerazumjevanje različitog poimanja 'kuliranja'. Odgovor je sada bliže, čak me je i pretekao. Sad imam odjednom više odgovora nego sam tražio. Izmislit ću onda samo pitanja.
Ajde, 'kuliram' se iznutra a ne osjećam se ni izvana baš tako hladno osim što mi kroz poluotvoreni prozor po vratu povremeno puhne lagani dah noći s nedjelje na ponedjeljak. Čak se i noć zna dobro izraziti.

- ... niti znači da si hladan, ako si mračan...
- ... a sve i da jesi....

Ok, dečki 'skulirajte' se malo. Shvatio sam.

Post je objavljen 25.07.2005. u 00:54 sati.